Banjalučki ćevap, jedan od simbola grada na Vrbasu, odnedavno nosi oznaku Garantovanog tradicionalnog specijaliteta, nakon što je još prošle godine uvršten na listu sertifikovanih specijaliteta. Ovakvo brendiranje hrane smatra se važnim korakom za razvoj gastronomskog turizma u Bosni i Hercegovini.

Iako ne postoje pouzdani podaci o tome ko je prvi napravio banjalučki ćevap, dvije teorije najčešće se spominju – porodica Đuzel ili Italijan Giovanni Clazzer. Ono što je sigurno jeste da se ovo jelo razlikuje od ostalih ćevapa u BiH, kako po intenzivnijem ukusu, tako i po specifičnoj lepinji koja je manja i deblja od somuna.

Grad Banja Luka je 2024. pokrenuo postupak zaštite, a banjalučki ćevap danas se nalazi među 20 zaštićenih prehrambenih proizvoda u državi. Brendiranje, kako objašnjava profesor Goran Vučić, podrazumijeva garanciju kvaliteta i pridržavanje tradicionalnih recepata.

Ovog mjeseca dodijeljeni su i prvi GTS sertifikati za roštiljnice koje ćevape pripremaju po originalnoj recepturi. Uz pločicu i lepinju, posebno je zaštićen i način serviranja – uz luk, bijelu salvetu i čačkalicu.

Aleksandra Simić iz Gradske uprave ističe da sertifikat povećava tržišnu vrijednost ove delicije, jača identitet grada i stvara osnovu za razvoj gastroturizma. Iako se često vode rasprave o tome koji je ćevap najbolji, banjalučki ostaje nezaobilazan u turističkoj ponudi.