Argentina i Španija trebale su odmjeriti snage još u Kataru, u Finalissimi između prvaka Južne Amerike i Evrope, ali su otkazani zbog američko-izraelskih udara na Iran. U nedjelju u New Jerseyju konačno će se sresti, a ulog je mnogo veći od ceremonijalnog trofeja.

Finale Svjetskog prvenstva nudi savršeno neobičan spoj: Argentina, puna vatre i impulsivnosti, predvođena Lionelom Messijem, protiv Španije, evropskog prvaka koja kaos tretira kao administrativnu grešku i kontrolu pretvara u umjetnost. To je okršaj Južne Amerike i Evrope, strasti i preciznosti, utakmica prožeta čudnim ličnim pričama – od klupe do La Masije, gdje će se Messi, najveći Barçin učenik, suočiti sa tinejdžerom Lamineom Yamalom, blistavim nasljednikom akademije.

Argentina je ponovo u finalu, četiri godine nakon katarzičnog trijumfa u Kataru, kada je Messi podigao trofej nakon daha vrijedne pobjede nad Francuskom. Tada, s 35 godina, činilo se da je još jedno finale nemoguće, a sada, s 39, on i dalje savija vrijeme, odbrambene igrače i vjerovatnoću.

Argentinska kampanja više liči na hodočašće kroz patnju nego na lako odbranu titule. Sa 17 igrača iz 2022. godine, Scaloni je do finala stigao teškim putem: pobjedom nad Zelenortskom Republikom nakon produžetaka i preživljavanjem napetih okršaja sa Egiptom, Švicarskom i Engleskom. Igraju srcem, vođeni Messijevim golovima, asistencijama i trenucima magije, a svaka njegova intervencija dodaje novu stranicu vječnom pitanju – da li je on ili Brazilac Pele najveći fudbaler ikada.

Dok Argentina liči na Rockyja Balbou kako se tetura kroz novu rundu, Španija djeluje kao hladni operativci koji znaju gdje su izlazi. Ne poraženi u 37 utakmica, mogu osvojiti drugu svjetsku titulu (poslije 2010.) i srušiti rekord Italije iz perioda 2018–2021. U Sjevernu Ameriku su stigli kao favoriti kladionica nakon osvajanja Eura i ponašaju se kao ekipa koja pritisak ne vidi kao opasnost, već kao dogovoreni sastanak.

Njihov put se čini pažljivo iscrtanim, kao da je sve prije polufinala bilo zagrijavanje. Pod vodstvom Luisa de la Fuentea, koji je većinu igrača trenirao još u omladinskom pogonu, razvili su kolektivno razumijevanje koje protivnike tjera da se osjećaju zarobljeno u lijepo osvijetljenoj prostoriji bez vrata – to dobro zna i Francuska.

Španski pas i poziciona igra mogu ugušiti, ali unutar mašinerije postoji i divlja invencija, a najviše je dolazi od Laminea. Krilni napadač, koji je očarao Euro kao 16-godišnjak, za kratku karijeru ruši rekorde godina i očekivanja. Od debija za Barcelonu s 15 godina upoređuju ga s najpoznatijim proizvodom La Masije – čovjekom koji mu stoji nasuprot u nedjelju.

Messi i Lamine povezani su i jednom od najčudnijih viralnih slika: Messi kao mladi igrač Barçe kupa bebu Laminea. Ono što je nekad izgledalo kao kuriozitet sada djeluje kao znamenje. Na pitanje da li je Messi prenio svoj talenat na Laminea, njegov otac je odgovorio: „Ko kaže da nije bilo obrnuto?”

Veze se nastavljaju na klupi. Scaloni će se suočiti s De la Fuenteom, koji mu je bio tutor na kursu za trenere prije skoro deceniju. Učenik sada sreće učitelja, a ulog je Svjetsko prvenstvo.

Na utakmicu mogu uticati i uslovi. Teren u New Jerseyju nije bio naklonjen ekipama koje vole posjed – treneri i igrači su se žalili na njegov kvalitet. To bi moglo poremetiti ritam Španije i uvući Argentinu u prekinutu, emocionalnu borbu kakvu vole. Vrijeme također dodaje intrigu: očekuje se vruć i vlažan dan s oko 30 stepeni Celzijusa, a Španija će tek drugi put igrati na otvorenom stadionu na ovom Mundijalu. Dim od šumskih požara u Kanadi prekrio je dijelove SAD-a, izazivajući zabrinutost za preko 80.000 navijača.

Španija želi čistu, kontrolisanu utakmicu po svojim obrascima; Argentina želi od neugodnosti napraviti teatar još jednom. U centru svega stoji Messi, koji pokušava osigurati da njegova posljednja utakmica na Svjetskom prvenstvu ne bude oproštaj, već posljednji čin majstorstva.