Obilježavanje 31. godišnjice genocida u Srebrenici okončano je ukopom posmrtnih ostataka deset žrtava u Memorijalnom centru u Potočarima. Nakon komemoracije i vjerskog programa, porodice su se posljednji put oprostile od svojih najmilijih.

Tišina je ponovo zavladala Memorijalnim centrom dok su hiljade posjetilaca polako napuštale dolinu bijelih nišana. Danas je postala bogatija za deset novih mezara, mjesta gdje počivaju oni čiji su životi prekinuti prije tri decenije.

Posmrtni ostaci Senada Jusića, Muriza Barakovića, Hameda Musića, Ramu Alića, Muhidina Osmanovića, Huse Ćerimovića, Nuke Nukića, Ahmeta Guštera, Asima Kunića i Ramu Dautovića konačno su pronašli vječni mir. Najmlađi među žrtvama imao je 20, a najstariji 56 godina.

Iza svakog imena ostale su porodice, neostvareni snovi i životi koji su mogli biti proživljeni. Porodice su decenijama čekale da pronađene kosti dobiju ime, a danas su dobile mezar na kojem mogu proučiti Fatihu i ostaviti cvijet.

Dženaza-namaz u Musalli Memorijalnog centra predvodio je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, koji je proučio i dovu za šehide. Prije toga, hafizi Aziz Alili, Resul ef. Alić i Sead ef. Mrahorović učili su suru Ja-Sin, a hafiz Alili izveo je ilahiju “Šehidi”. Hor “Djeca Srebrenice” izveo je “Srebrenički inferno”.

Dok su odjekivale strofe “Srebreničkog inferna”, nad mezarjem su se ponovo nizala imena ubijenih. Svako izgovoreno ime vraćalo je čovjeka iz anonimnosti masovnih grobnica u sjećanje porodice i svijeta.

Nakon dženaze, tabuti su na rukama porodice i prijatelja preneseni kroz mezarje. Kolone ljudi su se pomicale, a iznad njih ostajali su samo tišina, jecaji i dove. Porodice su spuštale prve grumene zemlje na otvorene mezare – neki su ukopavali oca, neki brata, sina ili rođaka.

Obilježavanje je počelo komemoracijom u bivšoj Fabrici akumulatora, gdje su hiljade ljudi 1995. tražile zaštitu. Govornici su podsjećali da svaka žrtva ima ime i porodicu, te da genocid nije stvar mišljenja već sudski utvrđena činjenica.

Munira Subašić, srebrenička majka, poručila je mladima da slušaju, uče i ne zaboravljaju. Mladi su danas stajali među nišanima, noseći odgovornost da istinu prenesu dalje.

Vršilac dužnosti visokog predstavnika Louis J. Crishock istakao je da je svaka žrtva imala ime, porodicu i život koji su joj oduzeti. Pozvao je na čuvanje istine i podršku miru i pomirenju.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izrazio je nadu da će politike koje negiraju ili opravdavaju genocid otići u prošlost. Istakao je da 11. juli treba biti dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović kazao je da je Srebrenica planetarna opomena te da će istina o genocidu biti trajno sačuvana.

U poruci italijanskog ministra vanjskih poslova Antonija Tajanija, navedeno je da je Srebrenica jedan od najtežih neuspjeha međunarodne zajednice i upozorenje na krhkost međunarodnog poretka.

Poruku turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana pročitala je ministrica Mahinur Özdemir Göktaş. Erdogan je podsjetio na upozorenje Alije Izetbegovića da se zaboravljeni genocid može ponoviti, naglašavajući da identifikacije i ukopi i nakon 31 godine svjedoče o razmjerama zločina.

Kada su posljednji tabuti spušteni u zemlju, Potočari su ponovo ostali gotovo nijemi. Ostala je dolina bijelih nišana, poredanih jedan uz drugi kao svjedoci tragedije.

U Potočarima sjećanje ne završava komemoracijom. Ono ostaje u svakom nišanu, svakom djetetu koje je odraslo bez oca i svakoj majci koja nije dočekala sina.

Danas je dolina bijelih nišana postala veća za deset mezara. Potočari su ponovo utihnuli, ali njihova tišina nije prazna – ona govori imenima ubijenih i opominje da se sjećanje na Srebrenicu ne smije trajati samo jedan dan u godini.

U Memorijalnom centru do sada su ukopane 6.772 žrtve, dok se za stotinama još traga. U identifikacionim centrima nalaze se posmrtni ostaci već identificiranih žrtava čije porodice još nisu dale saglasnost za ukop, nadajući se pronalasku još pokoje kosti.