Naučnici su sproveli opsežnu analizu koja je obuhvatila više od 8.650 studija sa ukupno 102.334 učesnika iz pet zemalja, među kojima su Izrael, SAD, Brazil, Finska i Danska, u periodu od 1972. do 2019. godine. Istraživački tim predvodio je Hagai Levin sa Braun škole javnog zdravlja Hebrejskog univerziteta Hadasa, a rezultati pokazuju da je prosječan pad nivoa testosterona od 1979. godine iznosio čak 54 posto, s tim da se trend ubrzao nakon 2000. godine. Riječ je o padu od otprilike jedan posto godišnje, što ukazuje na stabilan i snažan trend, a ne na slučajnost ili statističku grešku.

Gojaznost i dijabetes kao glavni krivci

Gojaznost i dijabetes glavni su faktori koji doprinose ovom padu, dok značajnu ulogu mogu imati i hemikalije koje remete rad endokrinog sistema. Kako se nivo tjelesne masti povećava, testosteron se pretvara u estrogen, a insulinska rezistencija kod dijabetičara može oštetiti hipotalamus i hipofizu. To zauzvrat smanjuje signale mozga za proizvodnju testosterona.

Testosteron je ključan za proizvodnju spermatozoida, regulaciju seksualne želje, održavanje raspoloženja, nivoa energije, metabolizma, mišićne mase i gustine kostiju. Studija pod nazivom „Vremenski trendovi ukupnog i slobodnog testosterona (1972–2019): sistematski pregled i analiza meta-trendova“, koja još nije recenzirana, nadovezuje se na ranija istraživanja koja su pokazala značajan pad broja spermatozoida.

Istraživači upozoravaju da terapija testosteronom nije univerzalno rješenje, jer može smanjiti prirodnu proizvodnju hormona. Oni ističu da svijet prolazi kroz ozbiljnu krizu muškog reproduktivnog zdravlja koja ne dobija dovoljno pažnje i pozivaju na hitne mjere u oblasti javnog zdravlja.