Aleksandar je ispričao kako ga je prijatelj pozvao u kladionicu na nekoliko piva, a nakon tri-četiri pive zatražio je čašu kisele vode. Umjesto toga, dobio je nagrizajuću tečnost koja mu je u sekundi izazvala povraćanje krvi i gubitak svijesti, što je potpuno promijenilo njegov život.

Dodaje da je radnik obezbjeđenja izbacio iz lokala, a otac ga je kasnije vozio u Urgentni centar i na VMA, gdje je shvatio da mu se organizam doslovno raspada. Kasnije je uočio da je čak i podloga u automobilu bila spržena od tečnosti, što je potvrdilo da nije riječ o običnoj vodi.

Na VMA su mu odmah uradili gastroskopiju i utvrdili katastrofalne opekotine usta, jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva, dajući mu samo 20 odsto šanse za preživljavanje. Nakon toga je mjesecima jeo pasiranu hranu, a hrana mu se zaglavljivala u jednjaku zbog stenoze – ožiljka koji je zahtijevao četiri intervencije širenja balonom, što je na kraju stabilizovano, ali je ostalo trajno oštećenje.

Aleksandar ističe da iz firme niko nije pitao kako je, niti se izvinio, a tužba je podignuta uz jake medicinske dokaze, iako smatra da mu je život uništen. Kaže da i dalje sanja tu čašu, te da su trauma, strah i bijes postali svakodnevica, a porodica je prošla pakao zajedno s njim.

Prema njegovim saznanjima, bilo je pokušaja nagodbe – spominje se ponuda od 200.000 eura, stan i plaćeno liječenje u inostranstvu, ali on tvrdi da ne traži luksuz već pravdu i odgovornost. Na kraju upućuje apel svim ugostiteljima da korozivna hemijska sredstva nikada ne drže uz piće i hranu, jer su mu ljekari rekli da mnogi drugi ne bi preživjeli ovakav incident.