Organizacioni odbor za obilježavanje Dana sjećanja na teške ratne zločine s elementima genoćida u Prijedoru i dolini Sane održao je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu okrugli sto pod nazivom „Logor Trnopolje – mjesto zločina, deportacija i prisilnog premještanja stanovništva“.

Ovaj skup organizovan je u sklopu obilježavanja godišnjice zločina u Prijedoru, a fokus je bio na zloglasnom logoru Trnopolje, kako je odlučio Organizacioni odbor.

Na okruglom stolu govorili su istraživači ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao i bivši zatočenici tog logora.

Muftija bihaćki, hafiz Mehmed-ef. Kudić, koji je predsjednik Organizacionog odbora, također se obratio prisutnima.

– Organizacioni odbor ima brojna zaduženja, među kojima je i organizacija kolektivne šehidske dženaze, koja je trajni emanet prema žrtvama i njihovim porodicama. Islamska zajednica, kroz Protokol Vijeća muftija, institucionalno brine o kulturi sjećanja i dostojanstvu šehida. Budući Memorijalni centar u Trnopolju treba da bude mjesto istine, obrazovanja i naučnog istraživanja, kako bi se sačuvalo sjećanje na žrtve i poučile buduće generacije – kazao je muftija Kudić, zahvalivši svima koji su podržali organizaciju događaja čiji je cilj dodatno rasvijetliti zločine vojske i policije Republike Srpske u logoru Trnopolje.

Amir Kliko, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, izlagao je na temu „Srpske vojne i političke pripreme za agresiju i genoćid: primjer Prijedor“.

– Srpska agresija na Bosansku krajinu počela je u aprilu 1992. napadom dijelova petog i desetog korpusa na Bosansku Krupu, čime je osiguran prostor prema Cazinskoj krajini i omogućena realizacija genoćida – istakao je Kliko.

Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, govorio je o temi „Trnopolje – simbol pretvaranja civilnih objekata u logore tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu“.

– Škola u naselju Trnopolje, udaljena 12 kilometara od Prijedora, postala je koncentracioni logor i mjesto ponižavanja, mučenja, silovanja i deportacije, iako je prije agresije služila obrazovanju i kulturi. Logor Trnopolje, poput logora Omarska i Keraterm, formiran je odlukom Srpskog kriznog štaba opštine Prijedor i stavljen u funkciju 24. maja 1992. godine. Ovaj logor bio je poznat po velikom broju žena i djece. Na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine slični logori osnivani su u školama, domovima kulture i drugim civilnim objektima. Danas su mnogi ti objekti vraćeni u prvobitnu funkciju, a djeca koja ih pohađaju nemaju saznanja o tome šta se u njima dešavalo – rekao je Džananović.

Brojne presude i svjedočenja potvrđuju da je logor Trnopolje bio mjesto ubistava, a ubijeni su kasnije zakopavani u masovne grobnice.

O tome je govorio Mujo Begić, istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i dugogodišnji zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

– Cijeli sistem tehničkih sredstava i ljudskih resursa upotrijebljen je da se prikriju zločini iz Trnopolja, što je posebno vidljivo na primjeru Korićanskih stijena. Prema informacijama kojima raspolažemo, u logoru Trnopolje i u vezi s njim ubijeno je 211 Bošnjaka i Hrvata, a 14 se vodi kao nestalo. Ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava vezanih za Trnopolje vršene su na 12 lokacija. Ubijanja su bila brutalna, a najeklatantniji primjer jeste zločin na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine, gdje je ubijeno 182 ljudi dovedenih iz logora Trnopolje, bačenih niz liticu, a potom su im posmrtni ostaci pokušani spaliti kiselinom – konstatovao je Begić.

Jasmin Medić, historičar porijeklom iz Prijedora, koji je kao dijete s majkom i sestrom bio zatočen u logoru Trnopolje, a čiji je otac Ejub odveden na Korićanske stijene i pogubljen, govorio je na temu „Deportacije i prisilno premještanje civilnog stanovništva iz logora Trnopolje“.

– Logor Trnopolje bio je logor s najvećim brojem zatočenika u bivšoj Jugoslaviji, a njegovo formiranje bilo je ključno za stvaranje etnički čistog teritorija. Služio je kao tranzitna stanica za protjerivanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Prijedora i Bosanske krajine. Autobusima i vozovima ljudi su odvoženi, najčešće u srednju Bosnu, što je bilo u skladu s izjavama političara iz reda srpskog naroda – rekao je Medić.

Hikmet Karčić, koji je doktorsku disertaciju posvetio istraživanju logora u Bosni i Hercegovini, govorio je o temi „Trnopolje: Logor koji je promijenio percepciju rata u Bosni i Hercegovini“.

– Posebno ističem da je četvero djece rođeno u logoru Trnopolje, u improviziranoj ambulanti. Prvo izvještavanje o logorima u Prijedoru objavili su novinarka ITN-a Penny Marshall i novinar The Guardiana Ed Vulliamy, ali je prvu vijest objavio Roy Gutman s fotografom Andreasom Kaiserom. Fotografije iz Trnopolja, na kojima je Fikret Alić, izazvale su pometnju u svjetskoj javnosti – pedeset godina nakon holokausta svijet je ponovo vidio bijelca iza bodljikave žice. Da nije bilo tog medijskog izvještaja, razmjere zločina mogle su biti još veće – zaključio je Karčić.

Mirsad Duratović, član Organizacionog odbora i dugogodišnji predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor ‘92“, prenio je vlastita iskustva.

– 1992. godine bio sam u trećem razredu srednje škole, a moj brat Halid završavao je osnovnu. Kad su krenuli zločinci, postavili su me za živi štit, i išao sam pred njima kroz selo Bišćane, gledajući egzekucije rodbine i komšija. Potom sam odveden u logor Omarska, zatočen u Bijeloj kući, maltretiran i pretučen. Srpska strana tvrdila je da su na Manjaču prebačeni samo oni koji su učestvovali u pobuni, ali ja sam bio maloljetnik, a bilo je i mlađih. Često se spominje sloboda ulaska i izlaska iz logora Trnopolje, ali to je bilo samo radi traganja za hranom, i nikad nije bilo dozvoljeno da zajedno odu svi članovi porodice. Zločin silovanja u Prijedoru najmanje je istražen – istakao je Duratović.

Nakon izlaganja doneseni su zaključci, među kojima je najvažniji da treba nastaviti govoriti, istraživati, poticati nova istraživanja, primjenjivati temeljitiji pristup i motivisati mlađe generacije da se tokom školovanja posvete rasvjetljavanju istine o logorima, posebno o logoru Trnopolje.

Istaknut je i značaj ulaganja u institucije koje se bave istraživanjem, dokumentovanjem i publikovanjem istine o zločinima u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.