Putovanje svjetlosti kroz svemir: troši li energiju?

Svaki pogled u nebo teleskopom zapravo je pogled u prošlost, jer svjetlosti treba mnogo vremena da stigne do nas. No postavlja se logično pitanje – da li se svjetlost “troši” dok putuje milijardama kilometara kroz svemir?

Svjetlost je oblik elektromagnetskog zračenja koji se sastoji od električnih i magnetskih valova, a karakteristično je da nema masu. Upravo zahvaljujući toj osobini, može se kretati najvećom mogućom brzinom u vakuumu – oko 300.000 kilometara u sekundi. Tako se, primjerice, svjetlost sa Sunca prenosi do Zemlje za samo osam minuta, dok ona iz najbliže zvijezde Alfa Centauri putuje čak četiri godine.

„Svjetlost može izgubiti energiju ako se rasprši pri sudaru s međuzvjezdanim česticama, no takvi sudari su rijetki jer je svemir uglavnom prazan“, piše The Conversation.

U idealnim uslovima, dakle bez prepreka, svjetlosni fotoni mogu održavati svoju brzinu i energiju neograničeno dugo.

Zanimljivo je da prema teoriji relativnosti, foton – koji se kreće brzinom svjetlosti – uopće ne “doživljava” vrijeme. Za njega, trenutak emitovanja i trenutak apsorpcije dešavaju se istovremeno. U tom okviru, prostor se “spljošti”, pa put koji bi nama trajao milionima godina za foton traje beskonačno kratko.

“Za foton, putovanje kroz svemir ne traje – ono je trenutno. Nema umora, nema gubitka energije”, pojašnjava se u tekstu.

Dok ljudi sa Zemlje gledaju snimke galaksija čija je svjetlost krenula na put dok su dinosauri još hodali planetom, foton koji je prenio tu sliku nije osjetio ništa – jednostavno je stigao. To je još jedan podsjetnik na fascinantne zakone fizike i čuda svemira koji prkose svakodnevnoj ljudskoj logici.