Novi Zeland je završio svoj nastup na Svjetskom prvenstvu u Sjevernoj Americi bez pobjede, što je ogromno razočaranje za naciju koja je čekala 16 godina da se ponovo pojavi na svjetskoj sceni. Ovo je istovremeno bacilo oštro svjetlo na odluku FIFA-e da Okeaniji dodijeli automatsku kvalifikacionu kartu.

Selekcija “All Whites”, predvođena Chrisom Woodom, startovala je ohrabrujuće remijem 2:2 protiv Irana, ali je potom poražena od Belgije 5:1 i Egipta 3:1, čime je ispala u grupnoj fazi.

Iako su bili jedan od najniže rangiranih timova na turniru i suočili se s teškom grupom, rani odlazak kući osjeća se kao propuštena prilika za igrače i stručni štab da ostave dublji trag u fudbalskoj zemlji opsjednutoj ragbijem.

Dok se Novi Zeland vraća kući, skromnije nacije poput Južnoafričke Republike i Bosne i Hercegovine nastavljaju takmičenje nakon što su se izborile za nokaut fazu.

Kao jedina okeanijska nacija s profesionalnim fudbalom, “All Whites” su praktično bili zagarantovan prolaz na prošireni turnir s 48 timova, za razliku od prethodnih kvalifikacija kada su morali da prođu kroz međukontinentalne baraže.

Posljednji novozelandski tim koji se kvalifikovao na taj način također je eliminisan u grupnoj fazi na Mundijalu u Južnoj Africi 2010, ali su momci Rickija Herberta stekli svjetsko priznanje jer su ostali neporaženi.

Ovoga puta neće biti herojskog dočeka za Darrenovu Bazeleyevu ekipu, koja je imala lagan put kroz kvalifikacije protiv pacifičkih nacija prepunih poluprofesionalaca i amatera.

Automatsko mjesto za Okeaniju blagoslov je za Novi Zeland, a njihov fudbalski savez će ga ljubomorno čuvati jer gotovo garantuje učešće na svakom Mundijalu. Ipak, druge nacije koje ispadnu u težim kontinentalnim kvalifikacijama možda teško gutaju ovu privilegiju.

Po većini parametara, Bazeleyjev Novi Zeland bio je najbolje opremljena od tri “All Whites” ekipe koje su se kvalifikovale za Svjetsko prvenstvo, s provjerenim Premierligaškim napadačem Woodom, iskusnom kičmom i rasporedom pripremnih utakmica protiv kvalitetnih rivala.

Iako malo ko je očekivao da će Novi Zeland uploviti u nokaut fazu, tim je bio uvjeren da može napraviti iznenađenje. Na kraju su prokockali zlatnu priliku za tri boda u uvodnom meču protiv Irana, vodivši dva puta preko dvostrukog pogotka Elija Justa, ali su bili sustignuti.

“To će biti onaj meč na koji ćemo se osvrtati”, rekao je Wood novinarima u petak nakon poraza od Belgije.

Također su vodili 1:0 protiv Egipta prije nego što su se urušili u drugom poluvremenu. Njihova odbrana, koja je pred turnir smatrana relativno čvrstim dijelom postave, primila je deset golova.

Iako razočaravajuće za navijače, Novi Zeland bi mogao biti jači nakon ovih oštrih lekcija.

Kvalifikacioni novčani fond od 12,5 miliona dolara veliki je podsticaj za mali fudbalski program. Ragbi i dalje dominira, ali fudbal ima sve veći uticaj, s timom Auckland FC, drugom profesionalnom ekipom u zemlji, koji je ove godine osvojio australijsko prvenstvo u svojoj drugoj sezoni, otvarajući više puteva za talente.

Just, koji igra u Škotskoj, postao je poznato ime u naciji od pet miliona stanovnika nakon što je postigao tri od četiri gola Novog Zelanda. Mnogi od 24 igrača u sastavu koji su bili na svom prvom Mundijalu biće mudriji ako se vrate za 2028. godinu u Maroku, Španiji i Portugalu.

Wood (34), koji je debitovao na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, nada se da će izdržati još jedno.

“Nadam se da će za četiri godine ovi momci i ovaj tim biti u sjajnom stanju”, rekao je napadač Nottingham Foresta.