Prije početka Mundijala, brojni inostrani navijači imali su ozbiljne rezerve prema ideji da Sjedinjene Države budu jedan od domaćina najvećeg fudbalskog takmičenja. Zabrinjavali su ih problemi s vizama, visoki troškovi, oružano nasilje i prividan nedostatak interesovanja za fudbal u ovoj zemlji.

Međutim, kako je turnir počeo, društvene mreže su preplavljene objavama navijača koji su posjetili Ameriku prvi put i otkrili nešto sasvim drugačije – posebnu kulturu koja podrazumijeva trgovine otvorene 24 sata, besplatna nadolijevanja gaziranih pića, pileća krilca s ranch prelivom i, iznad svega, toplu dobrodošlicu domaćina.

“Upoznala sam dvije prekrasne djevojke iz Bostona. Bila je to njezina rođendanska proslava, pile su koktele. Častila sam je još jednim, a one su mi neprestano govorile “dobro došli u Boston, Massachusetts!'”, ispričala je Gail Nicholl, navijačica škotske “Tartan Army”, u bostonskom pubu uoči utakmice protiv Haitija. “One su nas voljele, i mi smo voljele njih… Svi su tako prijateljski raspoloženi i ljubazni.”

“Nešto što mi je novo jeste koliko su ljudi prijatni i otvoreni”, napisao je švicarski navijač iz Züricha na Reddit forumu punom pohvala posjetilaca.

Ostaje da se vidi hoće li ovako pozitivni utisci moći popraviti reputaciju koju je narušila često konfrontacijska vlada koja je ponosno proglašavala ‘Amerika na prvom mjestu” i naljutila saveznike poput Kanade, Velike Britanije i Njemačke.

Stručnjaci za sportsku analitiku smatraju da ovakav publicitet može imati stvaran uticaj.

“Prednji trijem kuće prvo je što posjetilac doživi prije nego što uđe unutra”, rekao je Darin White, osnivač programa za sportsku industriju na Samford University u Alabami i bivši fudbalski trener. “Sport ima istu funkciju za gradove, savezne države i cijele zemlje. Često je to prvi smisleni, emocionalno nabijeni susret s mjestom o kojem inače ne bi puno razmišljali.”

Dodao je da istraživanja dosljedno pokazuju kako domaćinstvo velikog sportskog događaja može istinski promijeniti dugotrajne stereotipe.

Ono što je posebno zanimljivo kod Svjetskog prvenstva 2026. jeste što upoznaje međunarodne posjetioce s mjestima izvan uobičajenih turističkih ruta – ne samo s New Yorkom, Los Angelesom i Orlandom, već i s Kansas Cityjem, Atlantom i Houstonom.

U Kansas Cityju su se Argentinci, kojima je gozba s roštilja (asado) gotovo jednako važna kao i fudbal, okupili da probaju lokalnu verziju “dry rub” pečenog mesa. “Argentinski roštilj mi je najdraži, ali i ovaj je zaista dobar”, rekao je Cristian Gastes, navijač Argentine.

U Dallasu je njemački navijač Maximilian Kirch iz Düsseldorfa također probao roštilj i pokazao svoj novi texaški kaubojski šešir. “Naravno da želim iskusiti još toga”, kazao je.

“Postoji nešto posebno u toplini koju osjetite kad odlutate s utabanih staza”, istakao je White. “Navijač iz Maroka koji je dobio pomoć da pronađe svoj izlaz u Dallasu ili porodica iz Njemačke koja je dobila upute od neznanca u Seattlu – ti trenuci ne dospijevaju na naslovnice, ali stvarno rade na brendu “Brand USA”.”

Neki problemi izneseni prije turnira i dalje su prisutni. Vrućina, posebno na mjestima poput Miamija, teško pada igračima i navijačima, a finale je tek za mjesec dana, još dublje u ljeto.

Iako svjetska fudbalska organizacija FIFA tvrdi da je posjećenost utakmica visoka, visoke cijene karata i putovanja već su odvratile mnoge od dolaska. Osim toga, ograničenja i odbijanja viza ostavila su neke navijače da utakmice gledaju na televiziji kod kuće.

Državljani četiri zemlje učesnice – Irana, Haitija, Obale Slonovače i Senegala – suočili su se s djelimičnim ili potpunim zabranama ulaska u Sjedinjene Države. Iran i Haiti imaju značajnu američku dijasporu koja im može navijati, iako se neki osjećaju pomalo pocijepano zbog toga. Obala Slonovače i Senegal, s druge strane, imaju samo malu zajednicu u SAD-u.

U pomoć su pristigli Amerikanci. “Sjela sam na najudaljenija mjesta, ali nadam se da me mogu čuti na terenu”, rekla je Jessica Ambres iz Brooklyna, odjevena u dres Senegala na utakmicu Francuske i Senegala u New Jerseyju. Osjeća povezanost s afričkom dijasporom kao crna Amerikanka, dodala je.

Na stadionima širom zemlje, Amerikanci su pristizali ne samo da bi podržali SAD ili zemlje svog porijekla, već i da bi bodrili autsajdere i one bez značajne navijačke baze.

Američki političari i vlasnici preduzeća nadaju se da će toplina biti zapamćena nakon što odsvira posljednji sudijski zvižduk. “Nadam se da će se Tartan Army vraćati u Boston”, poručila je gradonačelnica Bostona Michelle Wu. “Naravno, uživajte u utakmicama, ali bismo vas voljeli vidjeti u bilo koje doba godine. Ovo je vaš dom.”