Sporazum koji su američki predsjednik Donald Trump i iranski predsjednik Masoud Pezeshkian potpisali u srijedu u Versaju predstavlja prvi takav dogovor od Islamske revolucije 1979. Dok njegove pristalice slave dogovor kao historijski, protivnici na Bliskom istoku – od Izraela do zaljevskih monarhija i libanonskih frakcija – strahuju da bi mogao ojačati Iran i dati mu veći legitimitet.

Ovaj privremeni sporazum sastoji se od 14 tačaka, okončava tromjesečni rat i uspostavlja 60-dnevno primirje koje uključuje i Liban, s ciljem da se pokrenu pregovori o trajnom rješenju, uključujući iranski nuklearni program. Potpisivanje je obavljeno na marginama samita G7 u Versaju, mjestu koje simbolizira preuređenje svjetskog poretka nakon sukoba.

Libanonski komentator Sarkis Naoum ocijenio je sporazum kao veliki dogovor bez povratka, ističući da je vjerovatnoća uspjeha veća od rizika od neuspjeha. Prema njegovim riječima, Iran ne može podnijeti daljnje ekonomske sankcije, dok Trump nema interesa za novi rat.

S druge strane, izraelski analitičar Danny Citrinowicz opisuje sporazum kao stratešku katastrofu za Izrael. On tvrdi da je umjesto zajedničke američko-izraelske kampanje za slabljenje Islamske Republike, Washington efektivno priznao i osnažio isti režim koji su željeli srušiti. Sporazum ne ispunjava nijedan ključni izraelski zahtjev – nema ograničenja iranskog raketnog programa, posrednika niti jasnog puta ka demontaži nuklearnih postrojenja, a izraelska kampanja u Libanu je ograničena.

Iran iz rata izlazi s jasnim dobitkom: okončanje sukoba, postepeno ukidanje sankcija, obnovljen izvoz nafte i ogromna sredstva za obnovu. Washington, naprotiv, nije ostvario ciljeve koje je dijelio s Izraelom – rušenje klerikalnog establišmenta i ograničavanje iranskog regionalnog utjecaja.

Rat je počeo 28. februara kada su SAD i Izrael ubili 86-godišnjeg vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija i druge visoke ličnosti. Sukob je odnio više od 7.000 života, uglavnom u Iranu i Libanu, dok je istovremeno izazvao rast cijena energije i prijetnju prehrambene krize u zemljama u razvoju.

U Libanu sporazum jača ulogu Hezbolaha, kojeg podržava Teheran, i marginalizira direktne pregovore između Bejruta i Izraela. Libanski predsjednik Joseph Aoun upozorio je da Iran ne može pregovarati u ime Libana, dok izvori bliski Hezbolahu tvrde da američko-iranski put jača libanonsku poziciju podižući je na viši nivo pregovora.

Najveća uzbuna vlada u Zaljevu, gdje su iranski napadi poljuljali povjerenje u sigurnosne aranžmane. Zaljevske države su se pojavile kao glavni gubitnici rata, sada prisiljene da se prilagođavaju novoj realnosti u kojoj je Iran trajna regionalna sila.

Stručnjak za Iran Alex Vatanka smatra da je sporazum najmanje loš ishod nakon godina neuspješne prisile. Prema njegovim riječima, vojni pokušaj uništenja Irana nije uspio, a alternativa – širi rat – mogla je devastirati Zaljev decenijama. Pravi test je u implementaciji i nuklearnim pregovorima.

Neki analitičari Izrael vide kao glavnu nepredvidivu zonu. Iako je malo vjerovatno da će poremetiti proces koji vodi Trump, rizik ostaje. Iranski zvaničnici, koji su željeli ostati anonimni, izjavili su da je Izrael nakon ovog rata izolovan kako u regiji tako i u svijetu, te da je Iran dobio ono što je želio – nije napustio saveznike poput Hezbolaha, čak i po cijenu povlačenja od pregovaračkog stola.