U haremu Alipašine džamije jutros je odata počast Safetu Zajki, ratnom komandantu Druge viteške motorizovane brigade, heroju odbrane Sarajeva i dobitniku priznanja “Zlatni ljiljan”, povodom 33. godišnjice njegove pogibije.

Za mnoge stanovnike glavnog grada, ime ovog časnog borca postalo je simbol odgovornosti, hrabrosti i žrtvovanja u najtežim momentima opsade. U sjećanju Sarajeva, Safet Zajko ostao je više od vojnog lidera – on predstavlja generaciju koja je u ratu preuzela ogroman teret i platila visoku cijenu.

Njegovo ime danas podsjeća na odbranu grada, ali i na vrijednosti koje su njegovi saborci često naglašavali: čast, skromnost, uzajamnu solidarnost i vjernost domovini, saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Kantona Sarajevo.

U Multimedijalnoj sali općine Novi Grad održana je svečana akademija posvećena herojima sa Žuči – Safetu Zajki, Safetu Isoviću i Salki Musraspahiću, na kojoj je govorio ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović.

– Kada se danas izgovori ime Safet Zajko, mnogi pomisle na komandanta, heroja. Ja lično, prvo pomislim na breme koje je nosio. Bilo je teško mjesecima nositi odgovornost za tuđe sudbine, donositi odluke za koje znaš da će nekome sačuvati sina, a nekome ga možda neće vratiti. Ima ljudi koji su živjeli dugo, a iza sebe ostavili tako malo ili ništa. A postoje ljudi kojima je dato malo vremena, ali su ga ispunili toliko snažno da njihovo ime traje duže od njihovog života. Možda je zato njegovo ime ostalo vezano za Sarajevo. Ne zato što je bio bez straha, već zato što je, poput mnogih saboraca, smatrao da postoje stvari koje vrijede više od vlastitog života – istakao je Osmanović.

Naglasio je i da Sarajevo kolektivno pamti heroje poput Safeta Zajke.

– Naš narod pamti ove ljude. Ne pamte uvijek tačne datume i ne pamte sve bitke. Ne pamte svaki čin i odlikovanja. Ali pamte osjećaj da je neko stao između njih i agresora kada je bilo najteže. To je možda najveći spomenik Safetu Zajki: ne park, ne ulica, ne ploča od kamena, nego činjenica da se i nakon toliko godina njegovo ime izgovara mirnije nego mnoga druga, kao ime čovjeka za kojeg se vjeruje da je dao sve što je imao i ništa nije tražio zauzvrat – poručio je ministar.

Safet Zajko rođen je 1. marta 1959. u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Poslije završene srednje škole, kao metalac, zaposlio se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošće. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u generaciji. Do početka agresije, nastavio je raditi na organizaciji i pripremi oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva, koordinirajući rad novoformiranih vojnih jedinica u općini Novi Grad i na njihovom povezivanju.

Sedamnaestog juna 1993. godine poginuo je na Žuči, na mjestu gdje je branio svoj grad i svoju zemlju. Iza njega nisu ostali samo vojni uspjesi i odlikovanja, već primjer čovjeka koji je odgovornost prema narodu stavio ispred vlastite sigurnosti.