Sastanak G7, grupe najrazvijenijih demokratskih država, najbolje ilustruje kako međunarodni trendovi utječu na tu grupu i njene unutrašnje odnose. Tradicionalni globalni i evropski forumi, poput ovog, sve teže prate brze promjene u svjetskim tokovima, navodi se u analizi austrijskog lista Standard.

List ističe da je to na samitu u francuskom Evijanu potvrđeno i kroz simboliku, s obzirom na to da su pozvane dodatne države kojima to predstavlja priznanje, iako je mjesto inače namijenjeno isključivo stalnim članicama.

S druge strane, američki predsjednik Donald Trump, kako piše Standard, obično ne krije da zapravo razmišlja isključivo o formatu G2, odnosno SAD i Kina.

Istovremeno, diplomate EU unutar G7 uočavaju čvrsto jezgro koje čine Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Kanada. Pored njih, tu su i multilateralno orijentisani Japan, te SAD koje uglavnom djeluju unilateralno, pod Trumpovom ideologijom “Amerika na prvom mjestu”.

Standard navodi da su članice G7 1975. godine, kada je grupa osnovana, generisale 44 posto svjetskog BDP-a, dok danas učestvuju sa svega 29 posto.

Zbog toga je francuski predsjednik Emmanuel Macron, kao domaćin samita, pozvao lidere Brazila, Indije, Kenije i Južne Koreje, te Ukrajine i država koje su posredovale u okončanju rata s Iranom – Ujedinjene Arapske Emirate, Katar i Egipat.

Osim toga, prije samita održao je i video-konferenciju s Kinom, jer G7 sama po sebi više nema onakvu težinu.

Prilagođavanje novoj stvarnosti posebno je izraženo u Evropi. Osnovu čini 27 članica EU, ali se pod kancelarom Friedrichom Merzom kristalizirao format E3, koji uključuje Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju, a u kojem se raspravlja o ključnim vanjskopolitičkim pitanjima, iako Britanija nije članica Unije, ističe Standard.

To, kako piše list, izaziva nezadovoljstvo ostalih članica EU, iako je format E3 promjenjiv – ministri vanjskih poslova sastaju se u formatu E5 s kolegama iz Poljske i Italije, dok se ministrima finansija pridružuje i ministar iz Holandije, pa ta grupa nosi naziv E6.

Standard dodaje da se sličan trend uočava i u UN, gdje većina država smatra da je model s pet stalnih članica Vijeća sigurnosti s pravom veta prevaziđen.

Međutim, ne postiže se dogovor o reformi koja bi, na primjer, omogućila Africi ili Južnoj Americi stalna mjesta u Vijeću. Njemačka se kao ekonomska sila i veliki donator, zajedno s Indijom, Brazilom i Japanom (G4), bori za stalno mjesto, ali je nedavno na izborima za nestalne članice izgubila od Austrije i Portugala, navodi Standard.