Željka Cvijanović, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, poručila je da imenovanje novog visokog predstavnika nije pitanje između dva imena, već dvije potpuno različite vizije uređenja zemlje.

Ona ističe da ovaj proces ne doživljava kao nadmetanje između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, već kao ideološki, a ne personalni izazov. Prema njenim riječima, od dolaska nove američke administracije čuju se pozivi na unutrašnji dijalog, domaća rješenja i preuzimanje odgovornosti od strane legitimno izabranih predstavnika naroda.

S druge strane, navodi Cvijanović, Evropljani su svjesni vlastite nemoći da sami riješe ključna pitanja ili se nametnu kao vjerodostojni partner bh. institucijama. Ona je istakla da se javljaju dvije struje – jedna smatra da je došlo vrijeme da građani „dišu punim plućima“ i samostalno odlučuju, dok druga inzistira na produženoj kontroli i neizvjesnosti oko ulaska u EU.

Prema njenom mišljenju, novi visoki predstavnik, ako ga imenuje Vijeće za provedbu mira, suočiće se s ozbiljnim deficitom legitimiteta. Očekuje da bi imenovana osoba trebala omogućiti prenošenje odgovornosti na domaće aktere i sigurno neće raspolagati bonskim ovlastima na način na koji su se dosad koristile. Dodala je da je moguć „truli kompromis“ u kojem bi bonske ovlasti formalno postojale, ali se ne bi primjenjivale.

Cvijanović je kazala kako se u BiH sukobljavaju dva koncepta – jedan po kojem država treba da prohoda, i drugi po kojem treba da ostane u mjestu. Oštro je kritizirala izjavu ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji je, prema njenim riječima, rekao da će se pregovarati bez dogovora, a potom aktivirati bonske ovlasti. „Poručujem mu – neće biti bonskih ovlasti zato što ti ne želiš da se dogovaraš“, istakla je.

Ona je uvjerena da je nametanje odluka stvar prošlosti. Ako bi to i dalje bio slučaj, smatra da BiH ne bi imala budućnost. Istakla je da je spremna razgovarati sa svima, ali da vlasti u Federaciji BiH često odbijaju dijalog, što pripisuje njihovoj nesigurnosti u ishod razgovora i oslanjanju na vanjski faktor koji bi se obračunao s Republikom Srpskom.