Tokom akcije čišćenja olupine potonulog broda u Sicilijanskom moreuzu, ronilac Derk Remers i njegova ekipa doživjeli su izuzetan susret. Na dubini od oko 40 metara iznenada su ugledali veliku bijelu ajkulu kako izranja iz plavetnila, što ih je ostavilo bez riječi.

Remers je brzo reagirao i snimio ono što se smatra prvim podvodnim snimkom odrasle velike bijele ajkule u njenom prirodnom staništu u Sredozemnom moru. Iako su povremeno zabilježena viđenja na površini, ovakav podvodni susret dosad nije dokumentiran.

Svi smo bili pomalo šokirani, ali i zadivljeni, ispričao je Derk Remers, šef njemačkog ogranka organizacije Ghost Diving. Prsti su mi se tresli, to je sigurno. Bila je to velika životinja i nismo očekivali ništa slično.

Ajkula je kružila oko grupe ronilaca, a zatim nestala. Proplivala je pored nas, okrenula se i vratila. Bila je radoznala, ali ne agresivna. Djelovala je opušteno, kao da zna da je glavna. Kada smo počeli puštati mjehuriće, ubrzala je i nestala u plavetnilu, prisjetio se Remers.

Morski biolozi su viđenje opisali kao izuzetno neobično i znanstveno vrijedno. Većina našeg znanja o velikim bijelim ajkulama u Mediteranu potiče iz evidencije o mrtvim primjercima. Ovakva zapažanja su ključna za bolje razumijevanje rasprostranjenosti, navika i ponašanja ove kritično ugrožene vrste, izjavio je dr. Carlo Catano, istraživač sa Zoološke stanice Anton Dorn u Sicilijanskom pomorskom centru.

Susret s ajkulom bio je izvanredan, ali razlog zbog kojeg su ronioci uopće bili na toj lokaciji je nažalost uobičajen. Sicilijanski moreuz jedno je od najintenzivnijih ribolovnih područja na Mediteranu, a olupina na kojoj je tim radio godinama je akumulirala mreže duhova – izgubljenu ili odbačenu ribolovnu opremu.

Problem je što te mreže nastavljaju ubijati morski život i nakon što su izgubljene. Zapetljane u podvodne strukture, neprestano love ribu. Dizajnirane su da ubijaju ribu i to čine i kad više nisu vezane za brod. Iz godine u godinu količina mreža na ovoj olupini raste, objašnjava Remers.

Prethodna ronjenja na istoj lokaciji dokumentirala su glavate kornjače i velike ribe zarobljene u odbačenoj opremi. Tokom ove misije tim je pronašao dijelove mreža koje će biti sigurno odložene ili reciklirane.

Obim problema je ogroman. Procjenjuje se da se između jedan i deset posto svih ribolovnih alata izgubi svake godine širom svijeta. To može iznositi više od pola miliona tona godišnje, kaže Remers. Prisustvo ajkule bio je oštar podsjetnik na prijetnju koja odjekuje kroz cijeli morski lanac ishrane. Osjećamo se blagoslovljenim zbog ovog susreta, jer nam pokazuje važnost našeg rada. Ako predator poput nje lovi u blizini olupine, znači da ima mnogo ribe. Ako se oni zapletu u mreže, to bi bila velika katastrofa, ističe ronilac.

Remers naglašava da same volonterske akcije čišćenja ne mogu riješiti krizu s mrežama duhova. Naše mogućnosti su ograničene. Uklanjanje mreža je najmanje što možemo učiniti, ali želimo informirati javnost kako bi se poduzele preventivne mjere, kaže.

Preventivni rad znači direktno suočavanje s ilegalnim i industrijskim ribolovom velikih razmjera. Porodične ribarske farme imaju jak motiv da ne izgube opremu jer im je to ekonomska katastrofa, dok industrijski i ilegalni akteri predstavljaju najveću prijetnju ekosistemu. Mi kao ljudi i Evropljani trebali bismo ohrabriti političare da se bore protiv ove prijetnje i budu pažljiviji prema podvodnom okruženju, poručuje Remers.

Misija je također provela uzorkovanje DNK iz okoliša i podvodno praćenje kako bi se poboljšalo razumijevanje vrsta oko olupine. Dalja analiza se očekuje u narednim mjesecima, a bit će objavljeni dodatni snimci i naučni materijali.