Da li će OHR zadržati puninu bonskih ovlasti ili postati tek simbolična kancelarija koja domaćim političarima prepušta rješavanje kriza koje sami stvaraju? Upravo to pitanje stoji pred članicama Upravnog odbora PIC-a, koje u naredna dva dana treba da izaberu novog visokog predstavnika. Ovaj izbor jasno je podijelio Washington i Brisel, pri čemu su nesuglasice vidljive i u pogledu kandidata i u vezi s njihovim mandatom.

Dok jedni zagovaraju kraj ere bonskih ovlasti, drugi ističu da nisu ispunjeni uslovi za gašenje OHR-a. Politički i diplomatski lobiji rade punom parom, jer će buduća uloga OHR-a direktno utjecati na funkcionisanje države.

Od Coste do ministara Francuske i Njemačke – evropska diplomatska ofanziva u BiH uoči sjednice PIC-a bila je znakovita. Poruke su jasne: ne smije se dozvoliti rivalskim silama da se miješaju u region susjedstva Evropske unije, čije je stalno prisustvo u BiH sigurnosno pitanje.

„Slabljenje institucije OHR-a bilo bi izuzetno loše i predstavljalo bi ohrabrenje za separatističke elemente. Oni koji nasrću na Bosnu i Hercegovinu ne vode računa o miru i stabilnosti, kako u zemlji tako i u regionu. Svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma moraju poštovati svoje obaveze, jer se taj sporazum ne može parcijalno tumačiti“, izjavio je Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH iz SDP-a.

Italijan, Amerikanac ili Francuz – ime novog visokog predstavnika odrediće i dalji smjer djelovanja OHR-a. Glavna bitka za nadmoć i odmjeravanje snaga između SAD-a i Evrope vodiće se između dva kandidata i dva koncepta: Italijana Antonija Zanardija Landija i Francuza Renea Troccaza.

„Ne bih u potpunosti isključio mogućnost džokera iznenađenja. Znamo da je Landi profesionalni diplomat koji provodi instrukcije, pa njegov mandat treba posmatrati u tom svjetlu. Troccaz je nešto istaknutija ličnost, također diplomatskog profila, ali vjerovatno s većim stepenom autonomije i kreativnosti. Alternativni američki kandidat mogao bi biti samo spin“, smatra novinar Ranko Mavrak.

Italijanskog diplomatu Landija podržavaju SAD, videći ga kao kandidata za fazu veće domaće odgovornosti i postepene transformacije uloge OHR-a. Ukoliko on ne prođe, Washington bi mogao predložiti vlastitog kandidata – zvaničnika Trumpove administracije Williama Rugera, koji navodno nema podršku PIC-a.

S druge strane, iza Troccaza stoje Francuska, Velika Britanija, Brisel, odnosno EU, a stav Berlina bliži je evropskom konceptu uloge visokog predstavnika.

„Razgovarati o zatvaranju ili potpunom reduciranju uloge OHR-a potpuno je demode i nepotrebno, i moglo bi ugroziti mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. O prestanku mandata OHR-a moglo bi se raspravljati tek nakon provedene funkcionalne ustavne reforme“, smatra Elvis Fejzić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

„BiH je prije svega evropsko dvorište, a ne američko. Žalosno je što se ovo pretvara u još jednu bojišnicu za trgovinu utjecajem između Washingtona, Brisela i evropskih prijestolnica“, dodaje Mavrak.

Dok traju upozorenja da manje OHR-a znači više prostora za separatiste, domaći politički akteri – oni koji bi trebali preuzeti odgovornost za procese u državi koju još uvijek negiraju i blokiraju – ne miruju. Vlasti RS-a lobiraju za zatvaranje OHR-a, HDZ BiH insistira na reformi i selidbi, dok evropske diplomate na više adresa u BiH ponavljaju važnost uloge OHR-a do ispunjenja agende 5+2.

„Unutrašnji dogovori donose održiva rješenja. Svaka intervencija daje alibi domaćim dužnosnicima da se dogovori ne postižu, što degradira suverenost Bosne i Hercegovine i otvara prostor za status quo o ključnim temama, dovodeći do zastoja u evropskoj perspektivi i ispunjavanju uslova za punopravno članstvo u EU-u“, izjavila je Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.

Sa OHR-om nećemo u Brisel, ali da li je BiH, koja i dalje stoji u čekaonici EU, okovana korupcijom, spremna za domaću odgovornost bez međunarodnog osigurača? Hoće li oproštaj od bonskih ovlasti donijeti prostor za slobodan dogovor ili nove podjele?