Radnička prava širom planete doživljavaju ozbiljno nazadovanje, a najlošija situacija zabilježena je u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi, gdje je stanje najgore od 2014. godine, prema najnovijem Globalnom indeksu prava koji je objavila Međunarodna konfederacija sindikata.

Kako se navodi u izvještaju, kriza radničkih prava se iz marginaliziranih područja prebacuje u središte razvijenih demokratija, a tome dodatno pogoduje jačanje ekstremne desnice, naročito u Evropi, koja pokazuje otvoreno neprijateljstvo prema sindikalnom organizovanju.

Ovogodišnji izvještaj nosi slogan „Borba za demokratiju” i ukazuje na nastavak rasta nasilja usmjerenog prema svijetu rada na globalnom nivou.

U gotovo 75 posto država svijeta radnicima se na različite načine uskraćuje pristup pravdi, dok se u svakoj drugoj zemlji zaposleni suočavaju sa hapšenjima ili pritvaranjima.

U poređenju s prošlom godinom, Indeks bilježi povećanje napada na slobodu govora i okupljanja, kršenje građanskih sloboda, te sve učestalije progone i hapšenja sindikalnih lidera, a u pojedinim državama poput Angole, Kolumbije, Indonezije i Meksika dolazi i do njihovih ubistava.

Na listi deset najgorih zemalja za radnike ove godine našle su se Argentina, Bjelorusija, Ekvador, Egipat, Esvatini, Mjanmar, Nigerija, Panama, Tunis i Turska.

Sjedinjene Američke Države su prvi put ocijenjene ocjenom 4, koja označava sistematsko kršenje prava, a razlog su snažni pritisci na kolektivno pregovaranje i gušenje sindikalnog organizovanja.

Među evropskim državama najlošiji rezultat zabilježila je Francuska, kojoj je ocjena pogoršana sa 2 na 3 zbog represije nad sindikalistima i ograničavanja prava na proteste.

Samo tri zemlje su popravile svoj rejting: Urugvaj je napredovao do najbolje ocjene 1, dok su Velika Britanija i Bocvana svoje ocjene poboljšale sa 4 na 3.

Izvještaj MKS-a identifikovao je i nekoliko negativnih rekorda: u 72 posto zemalja radnicima se uskraćuje ili strogo ograničava pristup pravdi, u svakoj drugoj državi radnici se hapse zbog ostvarivanja sindikalnih prava (najviše u DR Kongu, Iraku, Indoneziji i Albaniji), a fizičko nasilje nad radnicima poraslo je za šest posto u odnosu na prethodnu godinu, sa zabilježenim rastom u gotovo svakoj trećoj zemlji (primjeri uključuju Indiju, Palestinu, Ukrajinu i Južnu Afriku).

Poslodavci sve agresivnije koriste digitalni nadzor za praćenje, disciplinovanje i ušutkavanje radnika i sindikata, dok taktiku suzbijanja sindikata eksplicitno primjenjuju mnoge države, među kojima su SAD, Estonija, Srbija, Španija, Holandija i Poljska.

„Ovo je rezultat koordinisanog napada na demokratiju – puča milijardera koji podržavaju politički lideri – koji oduzima radna i druga prava, ušutkava radnike i manipuliše ekonomijama u korist moćnih. Ali radnici i njihovi sindikati uzvraćaju udarac. Borba za prava radnika je borba za samu demokratiju – za naša prava, našu sigurnost i naše izvore prihoda. Bez jakih sindikata, ne može biti prave demokratije“, poručio je generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata Luc Triangle.

Globalni indeks prava za 2026. godinu rangirao je ukupno 151 zemlju na osnovu 97 indikatora izvedenih iz konvencija Međunarodne organizacije rada.

Najbolja ocjena 1 označava zemlju u kojoj se prava krše sporadično, ocjena 2 pripada državama s ponovljenim kršenjima, dok ocjena 3 označava redovna kršenja. Četvorka je dodijeljena zemljama koje sistematski krše radna prava, dok je petica rezervisana za države u kojima prava uopšte nisu zagarantovana. Najgora ocjena 5+ pripala je zemljama zahvaćenim ratnim sukobima i sličnim konfliktima koji su u potpunosti urušili pravne sisteme.