Više od deset ljekara i većina kolektiva Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla odlučilo je da se javno oglasi, nakon što su, kako tvrde, iscrpili sve interne načine rješavanja problema. U saopćenju koje prenosimo u cjelosti navode da su prijavili nadležnima niz nepravilnosti, ali da unutar ustanove nije bilo reakcije.

Njihova pritužba usmjerena je protiv rukovodstva klinike, a svi detalji, uz dokumentaciju, predati su tužilaštvu, inspekcijama i ministarstvima. Javnost, smatraju, ima pravo da zna šta se dešava u zdravstvenoj ustanovi koja liječi pacijente.

Kao najveći problem ističu zbrinjavanje pacijenata s povredama šake, koje su hitna stanja. Tvrdi se da odgovorni za pripravnost nije dolazio na pozive, iako je primao naknade za dežurstvo. Od oko 190 pacijenata s takvim povredama, nijedan nije operisan od strane rukovodioca, navodi se u pritužbi.

Pored toga, navode slučajeve gdje su pacijenti vraćani kući bez operacije jer operater nije sišao u salu, čak i nakon što su došli natašte i uzeli slobodne dane. Spominje se i dvije sedmice u kojima nije bilo operacija u dnevnoj hirurgiji.

Posebno zabrinjava navod da rukovodstvo u zajednički operacioni blok, koji dijele s neurohirurgijom i kardiohirurgijom, uvodi septične pacijente, iako struka nalaže strogo odvajanje. Time se, upozoravaju, ugrožavaju i pacijenti drugih klinika, što je već pismeno prijavljeno, ali bez efekta.

U pritužbi se tvrdi i da se namjerno miješaju odgovornosti: ljekar koji je zakazao pacijenta nije onaj koji operiše, a ako dođe do komplikacije, krivica se pripisuje potpisanom, a ne stvarnom operateru. Također, ljekari se šalju da pokrivaju tuđe operacije, ostavljajući vlastite ambulante prazne.

Dokumentacija se, navode, naknadno mijenja, a za male zahvate otvara puna bolnička dokumentacija, čime se nepotrebno troše sredstva zdravstvenog osiguranja. Ukazuju i na dvostruka pravila: za isti protokol jedan kolega je kažnjen, dok je rukovodilac primio pacijente po istom bez posljedica.

Najteži navodi tiču se odnosa prema uposlenicima. Medicinske sestre prisiljavaju se da rade smjene od 13 sati, bez evidencije i plaćanja prekovremenog. Prigovori se kažnjavaju gorim rasporedom, a ljude se uznemirava i dok su na bolovanju. Posljedica je, ističu, nagli porast zdravstvenih problema među kolektivom: tri operacije štitne žlijezde, četiri nova slučaja visokog pritiska i šest anksioznih poremećaja.

Specijalizanti su, navodi se, više od dva mjeseca isključeni iz operacionih sala, dok se u njih uvode specijalizanti drugih struka. Time se, upozoravaju, cijela generacija ostavlja bez neophodnog iskustva, a klinika bez nasljednika kada sadašnje rukovodstvo ode u penziju.

Rukovodstvo se, tvrde, ne pojavljuje na konzilijima, izbjegava odgovornost i prisutno je samo kada treba kazniti. Najteži dio pritužbe odnosi se na korištenje lažnih prijava državnim organima protiv kolega, što, kako kažu, izlazi iz okvira radnog odnosa i zadire u krivično pravo.

U pritužbi se navodi i da je isti obrazac ponašanja dokumentovan još prije deset godina, što znači da je ustanova dugo znala za probleme. Kolektiv se obratio rukovodstvu UKC-a, federalnoj i kantonalnoj inspekciji rada i zdravstva, Ministarstvu zdravstva TK, Ljekarskoj komori i drugim nadležnim tijelima, gdje su postupci u toku.

Ono što traže, poručuju, nije nemoguće: prisutnost, pravednost i odgovornost rukovodstva. Spremni su dokazati svaki navod pred nadležnima, a sve čine, ističu, za pacijente i kliniku u koju su ugradili svoje živote.