Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije i Bosne i Hercegovine organizovale su zajedničke posjete – mladi iz BiH otišli su u Bradinu, a oni iz Srbije u Tuzlu – kako bi odali počast civilnim žrtvama dva ratna zločina koja su se desila na isti datum u razmaku od tri godine.

Zajedničkim saopćenjem pozvali su pravosudne organe Srbije i BiH da efikasno i pravično privedu kraju postupke za ratne zločine u Bradini i na Tuzlanskoj kapiji iz maja 1992., odnosno 1995. godine, naglašavajući da tri decenije nakon zločina porodice žrtava još uvijek čekaju minimalnu sudsku pravdu.

Posjete su realizovane u okviru programa “Korak bliže miru”, koji zajednički provode dvije mladenačke inicijative uz podršku Fridrih Ebert fondacije. Grupa iz Srbije prisustvovala je komemorativnim događajima u Tuzli povodom zločina na Kapiji, dok su mladi iz BiH izrazili pijetet žrtvama na komemoraciji u selu Bradina kod Konjica.

Dana 25. maja 1992. godine pripadnici MUP-a BiH i Teritorijalne odbrane iz Konjica, zajedno s oružanim formacijama HOS-a i HVO-a, napali su Bradinu i počinili zločin nad civilima srpske nacionalnosti. Najmanje 48 civila je ubijeno, a oko 240 mještana zatočeno u logoru “Čelebići”. Postupak protiv Esada Ramića i još deset osoba optuženih za zločine na području Konjica, uključujući i Bradinu, još uvijek je u toku pred Sudom BiH.

Za zločine nad logorašima u “Čelebićima” pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju osuđeni su komandant logora Zdravko Mucić, zamjenik komandanta Hazim Delić i Esad Landžo.

Novak Đukić, bivši komandant Taktičke grupe na planini Ozren Vojske Republike Srpske, osuđen je 2009. godine pred Sudom BiH na 25 godina zatvora za zločin na Tuzlanskoj kapiji, gdje je granatom ubijen 71 civil, a njih oko 150 ranjeno. Nakon što je Ustavni sud BiH ukinuo tu presudu, Sud BiH je u junu 2014. kaznu smanjio na 20 godina.

U saopćenju se navodi da je Đukić između dvije presude pobjegao u Srbiju, pravdajući se potrebom liječenja. Za njim je 2014. raspisana potjernica, a od Srbije je zatraženo priznanje presude. Pred Apelacionim sudom u Beogradu više od deset godina traje postupak za priznanje i izvršenje pravosnažne presude Suda BiH, što je godinama predmet kritika u izvještajima Evropske komisije i Savjeta Evrope za Srbiju.