Cimicifuga je jedna od najcjenjenijih biljaka u prirodnoj medicini, posebno kada se govori o ženskom zdravlju i ublažavanju menopauzalnih tegoba poput valunga. Međutim, sve češće se postavlja pitanje kakav uticaj ova biljka ima na štitnjaču i da li je sigurna za žene koje već imaju probleme s tim organom.

Radi se o višegodišnjoj biljci koja raste u sjenovitim šumama Sjeverne Amerike, a domorodačka plemena Cherokee i Iroquois koristila su je za ublažavanje bolnih menstruacija i olakšavanje porođaja. Danas je cimicifuga jedan od najprodavanijih dodataka prehrani za menopauzu, a novija istraživanja pokazuju da djeluje kao selektivni modulator estrogenskih receptora (SERM), što znači da povoljno djeluje na mozak, ali ne i na maternicu i grudi.

Simptomi menopauze i poremećaja štitnjače gotovo su identični – umor, promjene raspoloženja, debljanje i nesanica. Zato mnoge žene pogrešno samostalno dijagnosticiraju menopauzu i posežu za cimicifugom, dok je pravi uzrok zapravo neliječena štitnjača. U tom slučaju biljka neće pomoći, pa je prije uzimanja neophodno provjeriti hormone TSH, fT3 i fT4.

Istraživanja su pokazala da cimicifuga ne sadrži prave fitoestrogene koji bi se natjecali za receptorska mjesta i ometali rad štitnjače. Međutim, ona se prerađuje u jetri, koja je ključna za pretvaranje neaktivnog hormona štitnjače u aktivni oblik. Iako je rizik mali, preporučuje se da se cimicifuga uzima najmanje tri do četiri sata nakon jutarnje terapije za štitnjaču kako ne bi ometala apsorpciju lijeka.

Žene sa stabilnim nalazima štitnjače izvještavaju o značajnom poboljšanju sna i smanjenju valunga već nakon dvije do tri sedmice, bez pogoršanja laboratorijskih vrijednosti. S druge strane, one s nestabilnim TSH-om nisu osjetile olakšanje ili su imale lupanje srca, što je zapravo bio simptom neusklađene terapije, a ne nuspojava biljke. Povremeno se javljaju blage želučane tegobe ili glavobolje.

Za sigurno uzimanje potrebno je prvo konsultovati ljekara i uraditi nalaze štitnjače. Cimicifugu treba uzimati odvojeno od hormonske terapije, najbolje sredinom dana ili navečer. Nakon tri do maksimalno šest mjeseci neprekidnog korištenja preporučuje se pauza od mjesec dana radi odmora jetre. Ključno je koristiti isključivo standardizirane ekstrakte s tačno navedenom količinom triterpenskih glikozida.