Evropa, također, izgleda da se priprema za mogućnost postizanja sporazuma.

Vijeće Evropske unije je u petak produžilo svoj okvir sankcija protiv Irana, ciljajući posebno na one koji se smatraju odgovornim za ugrožavanje slobode plovidbe na Bliskom istoku, ali bez navođenja pojedinaca ili entiteta, čime se vrši pritisak na iranske pregovarače, ali ostavlja prostor za dogovor o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza.

Ovaj potez pozicionira EU za potencijalnu ulogu u provođenju bilo kakvih novih aranžmana za očuvanje slobode plovidbe u moreuzu, slično ulozi koju već ima u Crvenom moru kroz operaciju Aspides, te dodatno jača nezavisan diplomatski uticaj bloka – EU može uvesti sankcije, ali ih i ukinuti u zamjenu za dogovor, i to nezavisno od SAD-a.

Svi ovi događaji, međutim, otkrivaju i dvije dugoročne strukturalne slabosti.

Neposredni prioritet trenutnih diplomatskih napora je jasan – spriječiti povratak u totalni rat i ponovo otvoriti Hormuški moreuz, što je moguće postići privremenim dogovorom.

Međutim, temeljni sporovi ostaju neriješeni, a to su iranski kapaciteti za obogaćivanje uranijuma, program balističkih projektila i podrška regionalnim posrednicima, pitanja oko kojih je održivi dogovor izmicao pregovaračima dugo vremena, a izneseni stavovi obje strane čine bilo kakav kompromis izuzetno teško ostvarivim.