Rijetki soj virusa ebole naveo je Svjetsku zdravstvenu organizaciju da proglasi vanredno stanje u javnom zdravstvu od međunarodnog značaja. Većina slučajeva zabilježena je u Demokratskoj Republici Kongo, s više od 100 sumnjivih smrtnih ishoda i gotovo 400 sumnjivih infekcija do ponedjeljka, 18. maja.

Evo šta je poznato o ovom soju virusa ebole, poznatom kao Bundibugyo.

Trenutna epidemija ebole, koja je za sada ograničena na Demokratsku Republiku Kongo i Ugandu, posljedica je rijetkog soja virusa nazvanog Bundibugyo. Ime je dobio po provinciji Bundibugyo u Ugandi, gdje je prvi put identifikovan tokom epidemije 2007-2008.

Druga epidemija Bundibugyoa dogodila se 2012. u DRC-u.

Prema globalnoj studiji objavljenoj 2024. godine, Bundibugyo ubija između 30 i 40 posto zaraženih, što ga čini manje smrtonosnim od češćeg Zair soja, koji uzrokuje smrt u do 90 posto slučajeva.

Bundibugyo je jedna od četiri vrste roda ebolavirusa koje izazivaju životno ugrožavajuće bolesti kod ljudi.

Svi virusi ebole prenose se direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama zaraženih životinja ili ljudi, ili predmetima kontaminiranim tim tekućinama.

Prijenos putem tjelesnih tekućina predstavlja poseban rizik za bolničko osoblje. Jedan američki ljekar koji radi u DRC-u zaražen je u trenutnoj epidemiji.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ebolavirusi u početku izazivaju simptome slične gripi, uključujući groznicu, umor, malaksalost, bolove u mišićima, glavobolju i upalu grla, koji mogu početi iznenada. Potom slijede povraćanje i proljev, a na kraju unutrašnje i vanjsko krvarenje te otkazivanje više organa.

Ne postoje odobrene vakcine ili lijekovi za Bundibugyo ebolavirus. Za primjenu bilo kakvih eksperimentalnih tretmana ili postojećih tretmana koji su se pokazali djelotvornim protiv drugih sojeva bilo bi potrebno odobrenje za hitnu upotrebu.

Potencijalni kandidati koji su pomogli u kontroli Bundibugyoa u ispitivanjima na nehumanim primatima uključuju Ervebo kompanije Merck, MBP 134 kompanije Mapp Biopharmaceutical i VesiculoVax kompanije Auro Vaccines.

Kompanija NanoViricides navodi da bi njen eksperimentalni antivirusni lijek NV-387, koji je trenutno u kliničkim ispitivanjima protiv mpoxa, mogao biti djelotvoran protiv soja Bundibugyo. On oponaša proteine na površini imunoloških ćelija za koje se vezuju svi ebolavirusi i na taj način bi mogao djelovati kao mamac da “upije” virus i spriječi njegovo vezivanje za zdrave ćelije.

Ranije u razvoju, mRNA vakcina koja se razvija u Kini pokazala je obećavajuće rezultate protiv Bundibugyoa kod miševa, ali još nije testirana na primatima.

Za sada će se napori u odgovoru oslanjati na mjere javnog zdravstva kao što su brzo otkrivanje slučajeva, izolacija, praćenje kontakata, prevencija i kontrola infekcija, sigurne sahrane i angažman zajednice, izjavila je dr Daniela Manno sa Londonske škole higijene i tropske medicine.

“Ove mjere bile su ključne u konačnom suzbijanju epidemije ebole u Zapadnoj Africi 2014-2016, najveće zabilježene epidemije ebole, a ako se brzo i efikasno primijene, mogu pomoći i u kontroli ove epidemije”, rekla je Manno.