Tokom prvih dvanaest mjeseci otkako je ponovo preuzeo vlast, američki predsjednik Donald Trump je uz pomoć agresivnog pristupa u dijalogu iznuđivao popuštanja od raznih zemalja, bilo da se radilo o tarifama ili vojnim sukobima.

Kad je Iran u pitanju, takav model prisilne diplomatije, koji podrazumijeva javne ultimatume, uvrede i prijetnje, nije urodio plodom te bi mogao narušiti njegove sopstvene pokušaje da okonča rat koji potresa globalnu ekonomiju.

Dok su sukobljene strane i dalje u mrtvoj tački, Trump sve glasnije izražava nezadovoljstvo krizom koja traje jedanaest sedmica, ali ne pokazuje volju da ublaži svoju oštru diplomatiju prema iranskim liderima.

Ključne smetnje

To ne daje nadu za brzo pregovaračko rješenje, a istovremeno jača bojazan da bi sadašnji zastoj, uz dosad neviđeni udar na svjetske energetske tokove, mogao potrajati neodređeno vrijeme uz povremene tenzije.

Analitičari ističu da je među glavnim preprekama mentalitet iranskog rukovodstva, odnosno potreba da pred vlastitom javnošću sačuvaju obraz, uprkos američkim i izraelskim napadima koji su usmrtili mnoge visoke zvaničnike i značajno oslabili vojnu moć Islamske Republike.

Iako Iran praktično drži kontrolu nad strateški važnim Hormuškim moreuzom, što mu omogućava pregovaračku polugu, Trump ostaje pri diplomatskoj taktici koja uključuje ekstremne zahtjeve, nepredvidivost, kontradiktorne poruke i oštar vokabular.

Analitičari smatraju da je ključno i to što Trump inzistira da iz sukoba izađe s potpunom pobjedom, čak i ako to ne odgovara stvarnosti, dok bi Iran morao prihvatiti potpuni poraz, na šta Teheran vjerovatno neće pristati.

Rob Malley, bivši pregovarač za Iran u administracijama Baracka Obame i Joea Bidena, izjavio je da to objektivno otežava postizanje razumnog dogovora, jer nijedna vlada ne može sebi priuštiti da bude viđena kao kapitulirana strana.

Zastoj s Iranom dolazi u trenutku dok se Trump suočava s pritiskom u SAD-u zbog visokih cijena goriva i niskog rejtinga nakon što je pokrenuo nepopularan rat uoči novembarskih izbora za Kongres, pri čemu republikanci vode borbu za zadržavanje većine.

Vrhunski pregovarač

Portparolka Bijele kuće Olivia Wales branila je Trumpov diplomatski stil, tvrdeći da predsjednik ima potvrđenu istoriju sklapanja dobrih ugovora i da Iranci sve očajnije žele postići dogovor.

Rekla je da je Trump vrhunski pregovarač koji uvijek postavi pravi ton.

Najdramatičnije izjave uslijedile su prošlog mjeseca kad je na društvenim mrežama zaprijetio uništenjem iranske civilizacije ako Teheran ne pristane na sporazum, a zvaničnici su za Wall Street Journal potvrdili da je poruka bila improvizirana i da nije prošla uobičajene sigurnosne provjere.

Trump je kasnije pristao na primirje, ali je nakon uskršnjih prijetnji da će uništiti mostove i elektroenergetsku mrežu više puta ponavljao slična upozorenja, čak i u razgovoru s novinarima u predsjedničkom avionu na letu iz Kine.

Prošle sedmice je izjavio da će svi znati da je primirje propalo ako vide veliki sjaj iz Irana, što su mnogi protumačili kao prijetnju nuklearnim oružjem, iako je ranije tvrdio da to nikada ne bi učinio.

Iranske lidere je nazivao luđacima, manijacima i kriminalcima, a Teheran je uzvratio kampanjom ismijavanja putem grafičkih memova i objava na društvenim mrežama.

Kritike poznatih

Trump više puta tvrdi da je Iran potpuno slomljen uprkos dokazima koji govore suprotno, a ujedno govori da Iranci mole za dogovor, što Teheran demantuje, dok istovremeno prelazi od zahtjeva za bezuvjetnom predajom do poziva na pregovore, dok Iran vlastitim uspjehom smatra samo preživljavanje i pokazivanje da može nanijeti ekonomsku štetu.

Prema dva izvora upoznata s internim raspravama u Bijeloj kući, nije bilo pokušaja da se Trump uvjeri da ublaži retoriku prema Iranu.

Iako ankete pokazuju da ga njegov pokret MAGA uglavnom podržava, pojedine poznate osobe koje su mu ranije bile naklonjene sada kritikuju rat i njegove ekstremne prijetnje.

Neke od najžešćih izjava, često objavljenih na Truth Social iza ponoći, dolazile su u ključnim trenucima; prošlog mjeseca iznenada je najavio blokadu iranskih luka, na šta je Teheran odgovorio potezima koji su ugrozili ionako krhko primirje.

U ponedjeljak je odbacio posljednji mirovni prijedlog iranskih zvaničnika, nazvavši ga smećem.

Dennis Ross, bivši savjetnik za Bliski istok, rekao je da nedostatak strateške strpljivosti i nedosljednost retorike potkopavaju poruku koju predsjednik pokušava poslati.

Tokom posjete Pekingu Trump se uglavnom uzdržavao od napada na Iran, fokusirajući se na odnose s Kinom, saveznikom Teherana i važnim kupcem iranske nafte.

Neki analitičari smatraju da bi Trump, ako zaista želi izaći iz sukoba, trebao trajno ublažiti retoriku.

Iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh izjavio je prošlog mjeseca da Trump previše govori.

Trump, bivši investitor u nekretnine, dugo tvrdi da je nepredvidivost dio njegove taktike kako bi protivnike držao u neizvjesnosti; takav mu je pristup pomogao da iznudi ustupke u nekim slučajevima, posebno u pregovorima o carinama, iako je često pristajao na manje od prvobitnih zahtjeva. U sukobima poput vojne operacije protiv Venezuele ili prošlogodišnjih pregovora o prekidu vatre u Gazi, njegova taktika pritiska također je dala rezultate.

Strategija neće uspjeti

Kad je riječ o Iranu, Trump, koji je na kampanji obećavao da SAD neće uvlačiti u nove ratove, želi djelovati opasno kako bi prisilio Teheran na ustupke u vezi s nuklearnim programom i drugim pitanjima, smatraju analitičari.

Bivši američki zvaničnici koji su pregovarali s Iranom tvrde da takva strategija vjerovatno neće uspjeti, posebno zbog ukorijenjenosti iranskog vjerskog i vojnog establišmenta te nacionalnog ponosa.

Analitičari navode da su Trumpove prijetnje možda dodatno ohrabrile novo iransko vodstvo, koje se smatra tvrđom strujom od svojih ubijenih prethodnika i koje sada ima još manje povjerenja prema Washingtonu nakon dva američka napada tokom protekle godine dok su pregovori još trajali.

Nate Swanson, bivši član pregovaračkog tima SAD-a za Iran, rekao je da postoji pogrešna percepcija da će Iran kapitulirati ako se na njega izvrši dovoljan pritisak, ali da Iran jednostavno ne funkcioniše na taj način.

Barbara Leaf, bivša izaslanica za Bliski istok u administraciji Joea Bidena, izjavila je da je Trumpovu kampanju protiv Irana dodatno otežala euforična pretpostavka da je Iran problem poput Venezuele koji se lako rješava, kao i potpuno pogrešno razumijevanje otpornosti režima.

Pojedini stručnjaci smatraju da bi Trumpov pristup mogao proizvesti suprotan efekat te da bi kombinacija vojne kampanje i prisilne diplomatije mogla povećati vjerovatnoću da Iran ubrza razvoj nuklearnog oružja kako bi se zaštitio poput nuklearne Sjeverne Koreje. Iran godinama tvrdi da ima pravo na obogaćivanje uranija, ali insistira da je njegov program isključivo mirnodopski.

Iranska tvrdoglavost

Dodatne tenzije stvara i činjenica da Trump i Iran djeluju u potpuno različitim vremenskim okvirima – američki predsjednik želi brz dogovor kako bi prešao na druge teme, dok iranske delegacije imaju dugu istoriju odugovlačenja pregovora.

Akademik iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Abdulkhaleq Abdullah smatra da bi Trump mogao ublažiti retoriku, ali da je za trenutni zastoj više odgovorna iranska tvrdoglavost nego predsjednikove prijetnje i bombastični komentari.

Trita Parsi iz Quincy Institutea for Responsible Statecraft smatra da lideri u Teheranu Trumpov haotični pristup možda tumače kao znak očaja i vjeruju da ga mogu jednostavno nadživjeti politički.

Parsi je dodao da Trump na neki način igra upravo onako kako njima odgovara.