Demencija i dalje predstavlja stanje za koje ne postoji efikasan lijek, iako pojedini preparati mogu donekle usporiti njen tok.

Stručnjaci, međutim, ističu da se promjenom životnih navika može spriječiti gotovo polovina svih slučajeva, a najnoviji podaci ukazuju na to da jedna uobičajena aktivnost – hodanje – može smanjiti rizik za više od polovine.

Neurolozi pacijentima preporučuju uravnoteženu prehranu, održavanje socijalnih veza i redovnu fizičku aktivnost, pri čemu se vježbanje smatra daleko efikasnijim od rješavanja ukrštenica. Za osjetne benefite nije potrebno trčati maratone – dovoljno je redovno hodanje.

Fizioterapeutkinja i koautorica knjige “Walk”, dr Milica McDowell, za Parade je objasnila da hodanje poboljšava cirkulaciju krvi u mozgu, posebno u hipokampusu, koji je ključan za pamćenje i najviše pogođen Alzheimerovom bolešću. Dodaje da ova aktivnost podstiče faktore rasta mozga i nerava, čime se doprinosi očuvanju neurona.

Prema studiji objavljenoj 2022. godine u uglednom časopisu JAMA, koja je obuhvatila više od 78.000 ispitanika, osobe koje su dnevno prelazile oko 9.800 koraka imale su 51 posto manji rizik od razvoja demencije. Čak i skromnijih 3.800 koraka dnevno bilo je povezano sa smanjenjem rizika od 25 posto.

Dr McDowell naglašava da je razlika između onih koji redovno hodaju i onih koji to ne čine vidljiva već nakon nekoliko minuta razgovora – takve osobe su boljeg raspoloženja, kvalitetnije spavaju, imaju viši prag tolerancije na bol, bolju ravnotežu, manji rizik od padova te bistriji um.

Brzina hodanja mogla bi biti “šesti vitalni znak”, ističe dr McDowell, jer usporavanje hoda može ukazati na slabljenje kognitivnih funkcija čak sedam godina prije kliničke dijagnoze demencije. Ova mjera zaslužuje jednaku pažnju kao krvni pritisak ili puls.

Usporavanje hoda rijetko je posljedica problema samo jednog sistema u organizmu; najčešće ukazuje na to da cijelo tijelo više ne funkcioniše kao prije.

Dr McDowell savjetuje da se brzina hoda prati nekoliko puta godišnje, poput provjere krvnog pritiska na sistematskom pregledu, te da se obrati pažnja na znakove poput učestalih padova, gubitka ravnoteže ili potrebe za pridržavanjem za rukohvate i zidove.

Ako primijetite da zaostajete za bliskim osobama dok hodate zajedno ili da one ne mogu voditi razgovor pri vašem uobičajenom tempu, i to može biti važan znak upozorenja.

Bez obzira na godine ili dosadašnji sjedilački način života, mozak je neuroplastičan i uvijek sposoban za promjene. Istraživanja pokazuju da čak i starije osobe koje su dugo bile neaktivne mogu, kada počnu redovno hodati, promijeniti strukturu mozga i poboljšati njegovo zdravlje. Za početak je dovoljno 2.500 koraka dnevno, a povećanje na 3.000 smanjuje rizik smrtnosti za sedam posto, dok 3.500 koraka donosi smanjenje od 15 posto.

Ovi benefiti ostvarivi su za svega desetak minuta aktivnosti dnevno. Preporuka je postaviti cilj od oko 3.500 koraka dnevno i održavati ga šest do sedam dana u sedmici tokom najmanje mjesec dana. Nakon toga broj koraka može se povećavati za otprilike deset posto sedmično, a hodanje je najbolje povezati s ugodnim aktivnostima poput druženja s prijateljima, igranja golfa ili šetnje psa.