Umjesto direktne konkurencije u lansiranju satelita, stručnjaci smatraju da se Jugoistočna Azija treba usmjeriti na upravljanje i primjenu sve većih količina podataka dobivenih iz svemira.

To uključuje područja poput poljoprivrede, praćenja klime, zaštite divljih životinja i urbanog planiranja.

Kako se sve više satelita postavlja u orbitu, količina generiranih podataka će se dramatično povećati, što stvara potražnju za infrastrukturom za pohranu, sigurnost i analizu, istaknuo je Crosier.

“Konkurencija ne mora nužno značiti utrku u izgradnji više satelita i lansiranju više raketa od drugih nacija”, dodao je.

Kako svemirski podaci nastavljaju rasti, “organizacije koje uspiju iskoristiti tu infrastrukturu bit će one koje će pobijediti u ovoj novoj svemirskoj ekonomiji”, naglasio je.

Istovremeno, brzi porast broja satelita donosi nove izazove.

Broj satelita u orbiti mogao bi porasti sa desetak hiljada na više od 50.000 u narednih deset godina, što izaziva zabrinutost zbog zagušenja i rizika od sudara.

“Puno govorimo o održivosti života na Zemlji, ali ako želimo zadržati sposobnost djelovanja u svemiru, potrebno nam je poboljšano upravljanje svemirskim saobraćajem i sposobnosti izbjegavanja sudara”, rekao je Crosier.

“To je prilika za kompanije i organizacije da popune prazninu i osiguraju tu održivost.”