Zašto se vrijeme usporava ili ubrzava u zavisnosti od vašeg stanja uma

Dosadni sastanci traju beskonačno, dok sati nestaju kada ste zaokupljeni omiljenim hobijem. Ova zanimljiva percepcija vremena fascinira istraživače već godinama, a objašnjenja se kreću od procesuiranja informacija do promijenjenih stanja svijesti.

Vrijeme se čini sporijim u nepoznatim okruženjima, navode istraživači u članku objavljenom na platformi The Conversation. Sedmica provedena u inostranstvu, okružena novim prizorima i zvukovima, djeluje mnogo duže nego sedmica kod kuće. Slično tome, dosada ili bol mogu produžiti osjećaj trajanja vremena, dok duboka zaokupljenost, poput slikanja ili sviranja, čini da vrijeme “leti”.

Zanimljivo je da većina ljudi primjećuje kako vrijeme ubrzava s godinama—fenomen povezan sa smanjenom količinom noviteta u svakodnevnom životu. Naše iskustvo vremena može zavisiti od količine informacija koje naš um obrađuje. Kada se suočimo s novim stimulansima, poput stranog okruženja, mozak intenzivno radi na procesuiranju detalja, što stvara rastegnutu percepciju vremena.

S druge strane, tokom fokusiranih aktivnosti, pažnja se sužava, um se smiruje, a vrijeme se čini kraćim i bržim. U ekstremnim slučajevima, vrijeme se drastično usporava u onome što istraživači nazivaju “iskustvima vremenskog širenja” (Tees). Ova iskustva se dešavaju tokom hitnih situacija, poput saobraćajnih nesreća, ili u trenucima pojačane svjesnosti, poput intenzivnih sportskih aktivnosti ili duboke meditacije.

Oko 85% ljudi izvještava da je barem jednom u životu doživjelo Tee. Tokom ovih trenutaka, ljudi često opisuju osjećaj smirenosti i dodatnog vremena za razmišljanje ili djelovanje. Na primjer, osoba koja izbjegava padanje objekta može ispričati kako je imala usporen osjećaj vremena koji joj je omogućio donošenje odluka u djeliću sekunde.

Tee iskustva su česta i u sportu, kada dolazi do rastegnute percepcije vremena tokom ključnih akcija, ali i u mirnim okruženjima, poput meditacije ili povezivanja s prirodom. Naučnici su predložili nekoliko teorija o nastanku Tees-a.

Reakcija “bori se ili bježi”, koja uključuje noradrenalin, mogla bi objasniti neke slučajeve, ali ne i osjećaj smirenosti koji ljudi često prijavljuju. Drugi sugeriraju da su Tees evoluirali kao mehanizmi preživljavanja ili da su iluzije stvorene pojačanim procesom pamćenja. Ipak, većina učesnika insistira da se ova iskustva dešavaju u stvarnom vremenu.

Promijenjena stanja svijesti mogla bi biti ključ. U trenucima intenzivne koncentracije ili prisutnosti, naš osjećaj o sebi nestaje, stapajući nas s okruženjem i preoblikujući našu percepciju vremena. Da li je vrijeme samo iluzija? Neki tako misle. U svakom slučaju, ovi trenuci nas podsjećaju da je vrijeme možda mnogo više od kucajućeg sata—ono je duboko lično i fluidno iskustvo.