Ablacija srca predstavlja savremeni medicinski postupak namijenjen liječenju pojedinih vrsta poremećaja srčanog ritma, odnosno aritmija. Tokom ovog zahvata ciljano se uništava mali dio srčanog tkiva koji stvara ili prenosi nepravilne električne impulse.

Normalan rad srca zasniva se na precizno usklađenim električnim signalima koji omogućavaju pravilno stezanje srčanog mišića, međutim kod aritmija dolazi do poremećaja u stvaranju ili provođenju tih impulsa, zbog čega srce može kućati prebrzo, presporo ili nepravilno.

Razvijena je kako bi se problem riješio na samom izvoru, čime se kod mnogih pacijenata može postići trajno poboljšanje ili potpuno uklanjanje simptoma.

Iako sama pomisao na zahvat na srcu kod mnogih izaziva strah, riječ je o često izvođenom i uglavnom sigurnom postupku koji se danas rutinski provodi u kardiološkim centrima.

Napredak tehnologije u posljednjim decenijama značajno je povećao uspješnost i sigurnost ablacije.

Indikacije za ablaciju srca uključuju fibrilaciju atrija, najčešći oblik aritmije koji može uzrokovati lupanje srca, umor i povećan rizik od moždanog udara, zatim supraventrikularne tahikardije, odnosno ubrzane ritmove koji nastaju prije srčanih klijetki, te ventrikularne aritmije koje mogu biti ozbiljne i potencijalno životno ugrožavajuće.

Osim kod izraženih simptoma, ablacija se može preporučiti i osobama kod kojih aritmije značajno smanjuju kvalitetu života ili povećavaju rizik od srčanog zatajenja.

Postoji više vrsta ablacije srca koje se razlikuju prema načinu uništavanja abnormalnog srčanog tkiva odgovornog za aritmiju. Najčešće se koristi radiofrekventna ablacija, pri čemu se toplinska energija koristi za stvaranje sitnih ožiljaka u srčanom tkivu, čime se prekida abnormalni električni put. Druga važna metoda je krioablacija, kod koje se tkivo uništava izrazito niskim temperaturama, odnosno zamrzavanjem, što se često koristi kod određenih oblika fibrilacije atrija. U novije vrijeme razvijaju se i naprednije tehnike poput pulsne ablacije električnim poljima, koje nastoje smanjiti oštećenje okolnog tkiva i povećati sigurnost postupka.

Odabir metode ovisi o vrsti aritmije i iskustvu centra u kojem se zahvat izvodi, pri čemu svaka metoda ima svoje prednosti i ograničenja. Kod nekih pacijenata jedna metoda može biti učinkovitija ili sigurnija od druge. Razvoj novih tehnologija omogućava sve preciznije liječenje i smanjenje komplikacija.

Kada je riječ o samom postupku, ablacija srca se najčešće izvodi u posebnoj sali za elektrofiziološke zahvate, pri čemu pacijent obično ostaje budan uz primjenu sedacije i lokalne anestezije, iako se u nekim slučajevima koristi i opća anestezija. Tokom zahvata ljekar uvodi tanke katetere kroz krvne žile u preponi ili ruci te ih pod kontrolom rendgenskih uređaja vodi do srca. Nakon što se precizno identificira područje koje uzrokuje aritmiju, primjenjuje se energija kojom se to tkivo uništava ili izolira.

Sam zahvat može trajati od jednog do nekoliko sati, ovisno o složenosti aritmije i tehnici koja se koristi. Nakon postupka pacijent obično ostaje nekoliko sati ili jedan dan na promatranju, pri čemu se prate srčani ritam i moguće komplikacije. Većina ljudi može se vratiti svakodnevnim aktivnostima unutar nekoliko dana, iako se preporučuje izbjegavanje težih fizičkih napora tokom određenog razdoblja. Potpuni oporavak najčešće traje nekoliko sedmica, osobito kod složenijih zahvata. Tokom tog razdoblja mogu se povremeno javljati blaže smetnje srčanog ritma, što ne mora značiti da postupak nije uspio.

Iako se ablacija srca smatra relativno sigurnim zahvatom, kao i svaki invazivni postupak nosi određene rizike i moguće nuspojave. Najčešće komplikacije uključuju krvarenje ili hematom na mjestu ulaska katetera, dok su ozbiljnije komplikacije, poput oštećenja srca, krvnih žila ili stvaranja krvnih ugrušaka, znatno rjeđe. Kod ablacije fibrilacije atrija postoji mali rizik od moždanog udara ili oštećenja okolnih struktura. Nakon zahvata neki pacijenti mogu osjećati umor, nelagodu u prsima ili prolazne epizode nepravilnog ritma. Važno je naglasiti da su ozbiljne komplikacije rijetke, osobito u iskusnim centrima.

Kod mnogih pacijenata simptomi se značajno smanjuju ili potpuno nestaju, čime se poboljšava kvaliteta života i smanjuje potreba za lijekovima. U određenom broju slučajeva aritmija se može ponovno pojaviti, osobito ako postoji opsežnije oštećenje srčanog tkiva ili druge srčane bolesti. Tada se može razmotriti ponavljanje zahvata ili prilagodba terapije lijekovima. Važno je razumjeti da čak i kada ablacija ne dovede do potpunog izlječenja, često može značajno smanjiti učestalost i težinu simptoma.