Uoči Dana Evrope i pobjede nad fašizmom, u Mostaru je predstavljen dokument koji su podržali široki krugovi intelektualaca, profesora, vjerskih lidera, kulturnih i sportskih radnika te privrednika iz Hercegovine.

Ova deklaracija, kako je saopćeno, predstavlja odgovor na sve veće izazove koji prijete miru, sigurnosti i međunacionalnom povjerenju u regionu.

Deklaracija, koja se sastoji od deset tačaka, ističe važnost očuvanja duha zajedništva i multietničkog karaktera Mostara i Hercegovine.

Posebno se naglašava potreba za očuvanjem zajedništva i kosmopolitske otvorenosti uprkos ratnom naslijeđu, zatim odbacivanje ekskluzivizma i potvrđivanje međuzavisnosti naroda i religija, odgovornost prema mladima s pozivom na kreiranje politike koja će spriječiti odlazak obrazovanih generacija, te ravnopravnost i otpor podjelama uz odbacivanje projekata koji pokušavaju ozakoniti faktičku podjelu grada.

Naglasak je, dodaje se, stavljen i na političko dostojanstvo i opstanak Bošnjaka na istorijskom prostoru Hercegovine, jedinstveni patriotski bedem inspirisan iskustvom odbrane grada tokom opsade 1993–1994, dosljednost u zaštiti suvereniteta i ravnopravnosti Bošnjaka u političkim procesima, očuvanje multietničkog Mostara kao zajedničkog cilja svih prodstavno orijentisanih aktera, te odgovornost međunarodne zajednice za normalno funkcionisanje grada i otvorenost za saradnju na osnovu univerzalnih vrijednosti mira i ravnopravnosti.

U Deklaraciji se, između ostalog, navodi da su Mostar i Hercegovina simbol multietničkog života u BiH, te da zajedništvo, iako je teško narušeno tokom ratnih razaranja devedesetih, nikada nije potpuno nestalo, a upravo su energija i trud građana Mostara omogućili obnovu duha kosmopolitizma i očuvanje raznolikosti.

Dokument jasno odbacuje ideju da bilo koji narod ili religija može prisvojiti Mostar ili Hercegovinu kao ekskluzivni prostor, ističući da se višestoljetna izmiješanost naroda i kultura ne može poništiti političkom silom, a takvi pokušaji ugrožavaju temelje mira i stabilnosti.

Poseban naglasak stavljen je na kreiranje politike koja će mladima pružiti nadu i spriječiti njihov odlazak iz zemlje, pa Deklaracija poziva na hitne mjere kako bi se zaustavio gubitak obrazovanih i talentovanih generacija.

Bošnjaci u Hercegovini, kako se navodi, poštuju pravo svakog naroda na vlastiti identitet, ali se protive zloupotrebi tih prava radi političke dominacije, te odbacuju projekte koji žele ozakoniti faktičku podjelu Mostara, upozoravajući da takvi pokušaji nisu uspjeli ni tokom rata.

Nadalje, Dokument podsjeća da Bošnjaci Mostara i Hercegovine nisu marginalna činjenica u političkim procesima, te da se svaka politika koja pristaje na ustupke na njihovu štetu smatra nedostojnom i pogubnom, pozivajući na očuvanje dostojanstva i opstanka na historijski sudbinama opterećenom prostoru Hercegovine.

Inspirisani iskustvom opsade Mostara 1993–1994, potpisnici deklaracije pozivaju na stvaranje jedinstvenog političkog i društvenog bloka koji treba nadilaziti lične i stranačke interese, jačati povjerenje i saradnju te osigurati očuvanje državotvornog procesa i u ovom dijelu BiH, kaže se u saopćenju.

Dalje, Deklaracija ohrabruje političke aktere da pokažu odlučnost i mudrost u vođenju procesa, s posebnim naglaskom na potrebu za jasnim odgovorom na sve poteze koji ugrožavaju suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, uz isticanje dosljednosti u zaštiti ravnopravnosti Bošnjaka kao ključne.

Potpisnici pozivaju na udruživanje svih prodstavno orijentisanih kolektiva i pojedinaca sa ciljem očuvanja multietničkog karaktera Mostara i Hercegovine uz ravnopravan položaj Bošnjaka, jasno odbacujući aparthejd i diskriminaciju.

Međunarodna zajednica se smatra odgovornom za nedostatak odlučnije podrške Mostaru, a dokument naglašava da je normalno funkcionisanje grada Mostara ključno za budućnost Bosne i Hercegovine, ističući ga kao paradigmu multietničkog života.

U usvojenom dokumentu jasno je naznačena poruka otvorenosti prema svim društvenim i političkim faktorima koji dijele vrijednosti mira i ravnopravnosti, uz napomenu da je saradnja nužna za stabilnost i budućnost BiH i svih njenih građana.

Potpisnici deklaracije poručuju da se politička djelovanja moraju usmjeriti ka očuvanju povjerenja, ravnopravnosti i stabilnosti, a dokument ima za cilj okupljanje svih društvenih i političkih faktora koji dijele vrijednosti mira i zajedničkog života.

U obrazloženju Neretvanske deklaracije za mir i ravnopravnost naglašava se da je glas razboritih ljudi uvijek presudan, te da je izbor puta intelektualne hrabrosti i moralne dosljednosti nužan odgovor na izazove aktuelnog društveno-političkog trenutka.

Deklaracija je nastavak tradicije otpora nepravdi i borbe za ravnopravnost, a njome se podsjeća i na ključne istorijske trenutke kada su bošnjački prvaci Mostara dizali glas protiv progona i diskriminacije.

Podsjeća se na Rezoluciju Muslimana Hercegovine iz 1992. kojom su osuđeni progoni i pokušaji stvaranja etnički podijeljenog Mostara, na Deklaraciju Bošnjaka muslimana Hercegovine iz 1994. u kojoj su definirani zahtjevi za otvoren grad i očuvanje doline Neretve u sastavu BiH, na Mostarsku rezoluciju iz 2012. koju su zajednički donijele probosanske političke stranke, Islamska zajednica, Srpsko građansko vijeće, Jevrejska općina Mostar i akademska zajednica, te na Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku iz 2016. godine.

Kako je zaključeno, kroz sve ove dokumente provlači se ista nit – otpor podjelama i insistiranje na ravnopravnosti naroda i građana.

– Današnja Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost nastavlja taj kontinuitet, predstavljajući otvoren poziv na miroljubivu koegzistenciju i gradnju Mostara kao grada svih njegovih ljudi, bez razlike – navodi se na kraju saopćenja.

Kako je saopćeno iz Federalne novinske agencije (Fena), deklaracija je usvojena uoči Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom.