Rakija, destilovano piće od fermentisanog voća, smatra se nacionalnim napitkom mnogih slovenskih naroda. Najstariji dokaz o proizvodnji rakije potiče iz bugarskog grada Ivaylovgrad, gdje je pronađen destilacijski sud iz 11. vijeka.

Sam naziv “rakija” dolazi iz arapskog jezika, od riječi “al-rak” koja u prijevodu znači znoj. Smatra se da je ovo piće na Balkan stiglo s Osmanskom državom tokom 15. stoljeća.

Iako je šljivovica najpoznatija vrsta, rakija se pravi i od krušaka, dunja, jabuka, smokava i oraha. Lozovača, koja se dobija od grožđanog kljuka, često se obogaćuje začinskim biljem. Među neuobičajenijim varijantama na tržištu izdvaja se rakija od bijelog tartufa.

U slovenskoj tradiciji uvriježeno je vjerovanje da rakija liječi sve tegobe – od zubobolje i probavnih smetnji do upale grla i bolova u mišićima. Također se koristi za poboljšanje raspoloženja, a masaža leđa travaricom navodno otklanja bolove.

Tokom pandemije koronavirusa, kada su dezinfekcijska sredstva postala rijetka, mnogi su posegnuli za rakijom. Međutim, da bi djelovala kao dezinficijens, rakija mora sadržavati najmanje 60 posto alkohola, dok komercijalne rakije obično imaju između 40 i 50 posto.