Iako Donald Trump tvrdi da postoje znaci raskola u iranskom vojnom vrhu, jedan od ključnih aktera tiho gomila uticaj koji bi mogao odrediti poziciju Teherana i na bojnom polju i za pregovaračkim stolom.

Nakon smrti prethodnika Mohamada Pakpura, brigadni general Ahmad Vahidi preuzeo je komandu nad Korpusom čuvara islamske revolucije (IRGC), što ga čini glavnom metom s obzirom na to da je Pakpur došao na tu funkciju tek nakon što je Izrael ubio bivšeg šefa Hoseina Salamija.

Vahidi nije običan nasljednik – bio je zamjenik komandanta IRGC-a, ministar unutrašnjih poslova pod Ebrahimom Raisijem, ministar odbrane pod Mahmudom Ahmadinedžadom, a osim toga i osnivač elitnih snaga Quds, koje je kasnije vodio Kasem Sulejmani do njegove pogibije u američkom napadu 2020. godine.

Njegova biografija uključuje i Interpolovu crvenu potjernicu iz 2007. godine te američke sankcije uvedene 2010. zbog navodne umiješanosti u bombaški napad na jevrejski centar u Argentini 1994. godine, a dodatne sankcije SAD i EU nisu mu omogle karijeru u domovini.

Tokom prošle sedmice u Buenos Airesu, američki podsekretar Tomas DiNanno povezao je Vahidija s napadom na centar Asociación Mutual Israelita Argentina 1994. i eksplozijom kod izraelske ambasade 1992. godine, nazivajući njegovo unapređenje „jasnim dokazom da je IRGC strana teroristička organizacija“.

Analitičar Kamran Bokhari iz Savjeta za politiku Bliskog istoka, koji je s Vahidijem razgovarao prije 15 godina, opisuje ga kao iznenađujuće angažovanog sagovornika koji tečno govori engleski, a povlači paralelu s Rezom Šahom Pahlavijem – Vahidi je „čovjek sistema“ koji bi ga mogao preoblikovati ako preživi rat.

Bokhari dodaje da Vahidi trenutno konsoliduje moć i da ima izražene lične ambicije, ali da ne može djelovati sam – postoje drugi centri moći u Iranu.

Njegov uspon ubrzava dugotrajnu evoluciju unutar Islamske Republike, gdje se moć posljednjih godina pokojnog ajatolaha Alija Hamneija tiho prenosila na IRGC i oružane snage Arteš.

Voditeljka projekta Critical Threats Annika Ganzeveld smatra da izostanak snažnog vrhovnog vođe samo pomaže Vahidijevoj konsolidaciji, a iako je Trump ranije govorio o „promjeni režima“ u Iranu, priznao je rizik da na vlast dođe neko jednako loš.

Vahidi okuplja vlastiti krug saradnika, što komplikuje pregovore između Washingtona i Teherana, ali nije jedini u borbi za vlast – u Iranu postoji podijeljena moć između izabranih i neizabranih aktera, a IRGC ne želi otvoreno preuzeti vlast već zadržati uticaj kroz podjelu s civilnim strukturama.

Iako postoje rivalstva, analitičari upozoravaju da vanjske prijetnje zapravo jačaju unutrašnju koheziju Irana.