Posjetioci nove imerzivne izložbe u New Yorku, koja rekonstruiše najozloglašenija mjesta zločina u istoriji, moraju prije ulaska potpisati saglasnost kojom priznaju rizik od „emocionalnog stresa”.

Odječena glava u frižideru, tijela umotana u plastiku obješena o plafon, kada prepuna krvi – samo su neki od prizora koji dočekuju posjetioce.

Izložba „The Mind of a Serial Killer: The Experience”, otvorena 17. aprila u Greenwich Villageu, prikazuje posljedice zločina Jeffreya Dahmera, Teda Bundyja i drugih koji i dalje progone javnu maštu.

Zašto posjetioci, koji zbog uznemirujućeg sadržaja moraju imati najmanje 18 godina, žele da zaronu u umove serijskih ubica i lutaju njihovim mjestima zločina? Popularnost ovakvih izložbi, kao i eksplozija true crime podcasta i dokumentaraca, ukazuje na nešto dublje, smatraju stručnjaci.

„Prvo poređenje koje mi je palo na pamet bilo je ono sa saobraćajnom nesrećom”, izjavila je za The Independent Stephanie Johnson, klinička psihologinja sa iskustvom u liječenju akutnih psihijatrijskih poremećaja, traume i PTSP-a. „Znate da ne želite da gledate, ali svejedno pogledate.”

Stručnjaci fascinaciju true crime često objašnjavaju mješavinom straha, kontrole i razumijevanja – željom da se shvati neshvatljivo, da se opasnost proučava iz sigurne udaljenosti, te da se odgovori na pitanje jesu li čudovišta rođena ili stvorena.

Uloga istražitelja

Odmah iza ulaza u njujoršku izložbu nalazi se ogroman zid od poda do plafona ispunjen crno-bijelim policijskim fotografijama.

Među njima je i upadljivo poznato lice: Rex Heuermann, koji je nedavno priznao da je serijski ubica sa Gilgo Beacha. Samo nekoliko dana prije otvaranja izložbe, izjasnio se krivim za ubistvo osam žena.

U prizemlju, iskustvo počinje u svijetloj lažnoj istražnoj sobi, gdje posjetioci kućaju na starinskim pisaćim mašinama, prave sopstvene policijske fotografije i pokušavaju riješiti zločine kroz kriminalističko profiliranje i analizu ponašanja.

Bivši agent FBI-ja Andrew Bringuel izjavio je za The Independent da „analiziranje ovih slučajeva omogućava da racionalizujemo kako bismo izbjegli da postanemo žrtva. To pruža utjehu da bismo izbjegli da budemo žrtva.”

Međutim, to nije sve. Bringuel je objasnio da postoji „efekat tobogana u gledanju misterije ubistva koji može pružiti nalet adrenalina ili dopamina kada dođete do odgovora ili pronađete dio slagalice.”

Bringuel, koji je sada sudija u gradu Willet u New Yorku, smatra da mnoge amatere detektive zanimaju visokoprofilni slučajevi – poput nestanka Nancy Guthrie, majke Savannah Guthrie, i ubistava četiri studenta Univerziteta u Idahu 2022. godine – „jer žele moralnu jasnoću i red.”

Unutar uma ubiće

Natrag u izložbi, osoblje povlači još jednu tešku crnu zavjesu do sljedeće prostorije.

S druge strane: replika žutog Volkswagen Bube Teda Bundyja iz 1968. godine stoji u mraku, dim se uvija u zrak. Farovi su upereni u mrlju zemlje u uglu sobe, iz koje viri desetine bijelih kartona sa imenima žrtava.

Bundy, jedan od najplodnijih serijskih ubica u američkoj istoriji, koristio je to ozloglašeno vozilo za otmicu mladih žena širom Washingtona, Oregona, Utaha i Colorada 1970-ih, za transport tijela i skladištenje oružja.

Priznao je 30 ubistava prije pogubljenja 1989. godine, ali istražitelji vjeruju da je stvarni broj znatno veći, a neke procjene sugerišu do 130 žrtava.

Jedna od najšokantnijih scena na izložbi bila je rekonstrukcija kuhinje Jeffreya Dahmera.

Posjetioci su glasno uzviknuli dok je otvoreni frižider otkrio odječenu glavu i druge dijelove tijela na tanjirima. Na šporetu se „pržilo” krvavo srce u tiganju. Još jedna odječena glava bila je strpana u zamrzivač.

Dahmer, poznat i kao Milvokanski kanibal, ubio je najmanje 17 muškaraca i dječaka između 1978. i 1991. godine. Mamio je žrtve u svoj dom obećanjima novca ili seksa, a nakon što bi ih zadavio, komadao je njihova tijela, često zadržavajući dijelove kao suvenire. Osuđen je na 16 doživotnih robija, ali je ubijen u zatvoru 1994.

Traženje odgovora

Nicole i Margaux, prijateljice koje žive u New Yorku i uživaju u true crime sadržaju, zajedno su obišle izložbu.

„Volim true crime – jednostavno je jako zanimljivo, misterija iza toga”, rekla je Margaux za The Independent. „također sam voljela seriju “Mindhunter” samo zbog toga kako ulazi u um ubiće. Definitivno me zanima psihologija svega toga.”

Nicole je dodala da je uvijek uživala u otkrivanju ko je i zašto u true crime emisijama.

„Tako je ludo pomisliti da bilo koja osoba može učiniti ono što su ovi ljudi bez problema radili, i razumjeti um nekoga ko je to uradio. Jesu li rođeni takvi, jesu li tako odrasli, postoje li određeni faktori u njihovom životu koji su ih učinili takvima?”

Shvatanje tih pitanja je fokus izložbe.

„Ovo nije o veličanju ubica – radi se o psihologiji, znakovima upozorenja”, izjavila je voditeljica LaKendra Tookes medijima prije premijere. Dodala je da kada su u pitanju serijske ubiće, postoji pitanje koje ljudi ne mogu pustiti – kako neko postaje sposoban za ovo?

„Ono što se često gubi jeste stvarnost iza toga, a to je ono što vraćamo u fokus”, rekla je.

Nicole i Margaux su odmah prepoznale sljedećeg ubicu kada su pristupile rekonstrukciji doma Dennisa Radea, gdje je vezao i ubio svoje prve poznate žrtve.

Rader, BTK serijski ubica čiji nadimak znači „Veži, Muči, Ubij”, decenijama je igrao mačke i miša sa istražiteljima i novinarima prije nego što je uhvaćen i osuđen za 10 ubistava.

Zastrašujuća tišina zavladala je prostorijom dok su prijateljice ulazile u dnevni boravak u stilu 1970-ih sa tepihom i zidovima obloženim drvetom. Tijela umotana u crnu plastiku i vezana užetom visjela su sa plafona i bila postavljena na fotelju.

Scena je trebala predstavljati dom porodice Otero, prvih poznatih žrtava BTK-a, dok je terorizirao Wichitu, Kansas između 1974. i 1991.

Charlie Otero imao je samo 15 godina kada se u januaru 1974. vratio kući i zatekao cijelu porodicu ubijenu i obješenu poput mesa. Rader neće biti uhapšen sve do 2005. godine, tri decenije kasnije.

Zašto smo opsjednuti serijskim ubicama?

„Sigmund Freud je prvi opisao kako svi dolazimo na svijet sa urođenim nagonom za nasiljem. Ako smo odgajani u punom ljubavi domu, nagon za nasiljem sazrijeva u ambiciju”, izjavila je za The Independent forenzička psihijatrica Carole Lieberman. „Ali, ako smo odgajani u disfunkcionalnom domu, poput onog u kojem postoji zlostavljanje, naša sklonost ka nasilju cvjeta.”

Lieberman, koja je više od 20 godina forenzička psihijatrica i vještak u krivičnim i građanskim predmetima, strahuje da bi gledanje ovakvog sadržaja na izložbama moglo podstaći nasilje koje prikazuje.

„Zapravo, ako bi se radile studije u gradovima u kojima su izložbe, pronašli bi povećanje nasilja tokom i nakon izložbe”, rekla je Lieberman. „Biti uronjen u “iskustvo” serijskog ubiće nesumnjivo će utjecati na ljude da “probaju kod kuće”.”

Organizatori su branili izložbu, navodeći da ispituje kulturnu fascinaciju true crime, dok istovremeno baca svjetlo na priče žrtava i potragu za pravdom.

„Vidjeli smo kako imerzivna iskustva mijenjaju način na koji se publika povezuje sa istorijom, naukom, umjetnošću i pop kulturom”, rekao je John Zaller, kreativni direktor Exhibition Huba. „Ovim otvaranjem u New Yorku, ulazimo u jedan od najpopularnijih fenomena današnjice: true crime, temu duboko ukorijenjenu u ljudsku prirodu i pripovijedanje kroz istoriju. Ova nova izložba je obavezna za sve koje zanima psihologija serijskih ubica i istrage koje su otkrile njihove zločine.”

Trenutak za razmišljanje

Nakon obilaska 20 mjesta zločina, izložba se ne završava šokom, već tišinom.

Matt, koji nije želio otkriti prezime, rekao je da ga je djevojka dovukla, ali je otišao sa drugačijom perspektivom.

„Nevjerovatno je kako neko može izgledati tako normalno, a ovo je ono što se dešava u njegovoj glavi”, rekao je Matt za The Independent na izlasku. „To je ono za šta su sposobni.”

Prostorija sa ogledalima obložena svijećama poziva posjetioce da se opuste – i odaju počast žrtvama.

„The Mind of a Serial Killer: The Experience” sada je otvorena na adresi 526 Sixth Ave. do juna. Karte počinju od 27,90 dolara. Ulaz je dozvoljen samo posjetiocima starijim od 18 godina.