Prvi put u istoriji više od desetine svjetskih okeana formalno je proglašeno zaštićenim područjem, pokazuje zajednička analiza UNEP-WCMC i IUCN. Tačan procenat pokrivenosti iznosi 10,01, što stručnjaci ocjenjuju kao značajan iskorak u globalnoj zaštiti mora. Ipak, da bi se ispunio cilj od 30 posto do 2030. godine, predviđen Okvirom za globalnu biodiverzitet Kunming-Montreal, biće potrebno zaštiti dodatno područje otprilike veličine Indijskog okeana. U 2024. godini pokrivenost je iznosila 8,6 posto, a u posljednje dvije godine dodano je oko pet miliona kvadratnih kilometara zaštićenih morskih zona.

Kašnjenje od šest godina

Iako su se države obavezale prema Aiči ciljevima da do 2020. zaštite deset posto okeana, taj prag je dostignut tek u aprilu 2026. – šest godina nakon roka. Izvještaj o zaštićenoj planeti za 2024. godinu otkriva da je najveći napredak nakon 2020. ostvaren upravo u okeanima, ali se većina novih zaštićenih područja nalazi unutar nacionalnih voda.

Put ka 30 posto do 2030.

Direktor UNEP-WCMC Neville Ash ističe da Svjetska baza podataka o zaštićenim područjima (WDPCA) služi kao zvanični mehanizam praćenja za Cilj 3 Okvira Kunming-Montreal, koji predviđa 30 posto zaštićenog zemljišta i vode do 2030. godine. Ash napominje da UNEP-WCMC kontinuirano sarađuje s vladama na ažuriranju podataka, uključujući digitalne karte granica, koje se analiziraju svakog mjeseca. Prema njegovim riječima, april 2026. je prvi mjesec u kojem je pokrivenost okeana premašila deset posto, što znači da je svijet na trećini puta ka ambicioznijem cilju. Međutim, upozorava da sama pokrivenost nije dovoljna – zaštićena područja moraju biti locirana na biodiverzitetno važnim mjestima, dobro povezana i efikasno vođena. Dok nacionalne vode imaju relativno visoku pokrivenost od 23,2 posto, tek 1,7 posto okeana izvan nacionalne jurisdikcije je zaštićeno. Ash dodaje da proširenje zaštićenih zona smanjuje pritisak na okean i pomaže oporavku biodiverziteta, ali da je za ukupno zdravlje mora potrebna provedba cijelog okvira Kunming-Montreal, a ne samo povećanje površina.

Zaštita okeana protiv klimatskih promjena

Ash naglašava i ulogu zaštićenih područja u borbi protiv klimatske krize, jer zdravi okeanski ekosistemi vežu i skladište ugljik, smanjujući nivo CO2 u atmosferi. Obalni ekosistemi poput grebena i mangrova, dodaje, smanjuju uticaj ekstremnih vremenskih pojava na priobalne zajednice. Za širenje zaštićenih zona, prema njegovim riječima, primarno su odgovorne vlade kroz proglašenje novih područja ili priznavanje onih kojima upravljaju autohtoni narodi i lokalne zajednice. U međunarodnim vodama najveća prilika leži u provedbi novog Ugovora o otvorenom moru (BBNJ), koji omogućava uspostavljanje zaštićenih morskih područja izvan nacionalne jurisdikcije.