Priroda i zdravlje

Inspirirani Njemačkom: Amerikanci otvaraju parkove za bosonogu šetnju

Inspirirani Njemačkom: Amerikanci otvaraju parkove za bosonogu šetnju

prije 3 sata
Dvoje djece sa stražnje strane, jedno u plavoj majici i šeširu, a drugo u bijeloj majici, šeta šljunčanom stazom pored zelenih brežuljaka.
Podijeli vijest:

Njemački uzor

U slikovitom njemačkom kraju Schwarzwald, staza koja prolazi kroz vodu i blato zamišljena je isključivo za bosonoge posjetioce.

Ovakve staze za hodanje bez obuće postoje širom svijeta, a ljudima omogućavaju da se kroz zvukove i senzacije približe prirodi.

Zdravstvene prednosti i historija

Hodanje bosih nogu po različitim površinama može doprinijeti emocionalnom blagostanju i zdravlju stopala, tvrde podijatri i entuzijasti.

Ideja o blagodatima bosonogog hodanja popularna je među trkačima i sportistima posljednjih decenija, ali potiče još iz 19. stoljeća.

Njemački svećenik Sebastian Kneipp, pionir naturopatije, promovirao je hodanje bosih nogu po rosi ili snijegu radi cirkulacije i imuniteta.

Njegova filozofija inspirirala je staze širom Evrope, poznate kao Kneippove staze, a u manjoj mjeri i u Sjedinjenim Državama.

U Aziji su popularne refleksološke staze od kamenja i šljunka koje stimulišu akupresurne tačke.

Njemački park za sva čula

Park mit allen Sinnen, odnosno park sa svim čulima, dio je wellness turizma u Schwarzwaldu, gdje se nudi planinski zrak, termalne kupke i spa tretmani s lokalnim biljem.

Staza duga dva kilometra pruža refleksnu masažu stopala i vježbu za leđa i kičmu, a ulaz se naplaćuje.

Američka inačica

Leah Williams, vlasnica parka The Barefoot Trail blizu Flagstaffa u Arizoni, otvorila je sličnu stazu prije dvije godine nakon porodičnog putovanja Evropom.

Parkom upravlja kao neprofitnom fondacijom, a ulaznice su obavezne.

Williams je kao dijete od majke iz Njemačke naučila hodati bosa i penjati se po drveću, a tu praksu prenijela je i na svoju djecu.

Dok je živjela u Nizozemskoj, porodica je posjetila belgijsku stazu, što ju je inspiriralo da po povratku u Ameriku izgradi vlastitu.

„Svidjelo mi se sve, posebno stariji ljudi u parku, što u SAD-u nisam viđala“, kaže Williams.

Ona nudi edukativne programe za škole i kampove, ističući važnost očuvanja prirode.

Senzorno iskustvo

Većini ljudi hodanje vani bez obuće nije svakodnevica, pa izlaganje različitim teksturama i temperaturama zahtijeva privikavanje.

„Trebali biste vidjeti lica ljudi kad počnu hodati“, dodaje Williams.

Bosonogo hodanje nije obavezno – gosti s neuropatijom ili dijabetesom mogu ostati u cipelama.

Neke staze aktiviraju više čula, poput meditacijske pećine sa tihom muzikom ili mirisnih stanica s papajom i kajsijom.

Posjetioci mogu dodirnuti krzno divlje svinje ili osjetiti različite mirise.

Globalno širenje i planovi

Staze za bosonogo hodanje postoje u Austriji, Danskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, ali su često namijenjene lokalnom stanovništvu.

Pretraga pojmova „bos“ ili „staze za bosonoge“ na lokalnom jeziku olakšava njihovo pronalaženje.

U Hong Kongu, Singapuru i Japanu javni parkovi imaju šljunčane staze za refleksologiju.

U Sjedinjenim Državama postoje wellness parkovi i neformalne šetnje, ali su rijetki.

Zato Williams planira proširiti koncept – njena fondacija dobila je zemljište u Lawrenceu u Kansasu za izgradnju novog parka.

„Park će biti dio većeg komercijalnog prostora, s ciljem integracije prirode u svakodnevni život“, kaže Williams.

   Tagovi