Njemačka vlada na čelu s kancelarom Friedrichom Merzom planira uvesti novu mjeru u sistemu bolovanja – takozvano djelimično bolovanje (Teilkrankschreibung). Umjesto dosadašnjeg pravila „ili si potpuno bolestan ili potpuno zdrav“, ljekari bi ubuduće mogli procijeniti radnu sposobnost u procentima (100, 75, 50 ili 25 odsto). To znači da bi, na primjer, osoba koja inače radi 40 sati sedmično mogla tokom bolesti raditi samo 20 sati.

Šta se planira i zašto

Reformu predlaže ministrica zdravstva Nina Warken, a cilj je da se zaposlenici postepeno i ranije vraćaju na posao te da se smanje troškovi bolovanja. Povod su visoke stope izostanaka – prosječno oko 19,5 dana bolovanja godišnje po zaposlenom u Njemačkoj.

Uslovi za djelimično bolovanje

Da bi neko radio tokom bolesti u smanjenom obimu, moraju biti ispunjena tri uslova: ljekar mora utvrditi djelimičnu radnu sposobnost, zaposlenik se mora osjećati sposobnim za rad, a poslodavac mora dati pristanak. Ako poslodavac ne pristane, ostaje klasično, potpuno bolovanje.

Kako bi to izgledalo u praksi

Ideja je posebno namijenjena dužim bolovanjima, dužim od četiri sedmice. Primjeri uključuju: neko s lakšom bolešću može raditi od kuće umjesto da ide u kancelariju, fizički radnik može privremeno raditi administrativne poslove, a poslodavci bi mogli pomoći fleksibilnim radnim vremenom ili radom na daljinu.

Finansijski aspekt

Prvih šest sedmica poslodavac i dalje plata punu platu, a nakon toga poslodavac plata odrađene sate, dok zdravstveno osiguranje pokriva ostatak kroz naknadu za bolovanje. Planira se i smanjenje naknade za bolovanje sa 70 na 65 odsto bruto plate, ali bi zaposleni u nekim slučajevima ipak mogli finansijski bolje proći nego kod potpunog bolovanja.

Argumenti za reformu

Podržavatelji ističu nekoliko prednosti: lakši i brži povratak na posao, manji ukupni broj dana bolovanja, zadržavanje radnih navika i vještina, bolja socijalna uključenost, naročito kod psihičkih bolesti, te fleksibilniji prelaz iz bolesti u puni rad. Stručnjaci naglašavaju da mnogi ljudi nisu ni potpuno zdravi ni potpuno bolesni, nego negdje između – pa ovakav model ima smisla.

Kritike i zabrinutosti

Sindikati i socijalne organizacije upozoravaju na rizike: zaposleni bi mogli biti pod pritiskom da rade i kad nisu spremni, oporavak bi mogao trajati duže ili se stanje pogoršati, a postoji opasnost da „dobrovoljnost“ u praksi ne bude stvarna. Protivnici ističu da bi prerani povratak na posao mogao dugoročno povećati broj i trajanje bolesti.

Planirana reforma donosi fleksibilniji pristup bolovanju, ali i otvara pitanja o zaštiti zdravlja zaposlenika. Ključno će biti da odluke ostanu medicinski utemeljene i da zaposlenici stvarno imaju izbor. O prijedlogu zakona još treba odlučiti parlament nakon što prođe vladu.