Kada se spomene “nezdrava” riba, mnogi pomisle na masnoću. Tu su u prvom planu losos, skuša i haringa, koje su bogate omega-3 masnim kiselinama, korisnim za srce i mozak. Međutim, upravo zbog tog visokog udjela masti, ove ribe su i kaloričnije od bijelih vrsta poput oslića ili bakalara. To ih ne čini lošim izborom, ali u većim količinama mogu biti problematične za one koji paze na kalorije.

Ribe s više žive i toksina

Ako tražimo istinski “najnezdraviju” ribu, fokus se pomiče na sadržaj teških metala, posebno žive. Veće predatorske ribe poput tune, sabljarke i morskog psa akumuliraju više žive jer su na vrhu prehrambenog lanca. Redovna konzumacija takvih riba u velikim količinama može biti štetna, posebno za trudnice i djecu. Zbog toga stručnjaci savjetuju umjerenost i raznovrsnost.

Problem nije uvijek riba, već način pripreme

Često ono što ribu čini “nezdravom” nije sama riba, već način na koji se priprema. Duboko pržena riba, posebno u fast food varijantama, gubi dio svojih nutritivnih prednosti i dobiva dodatne kalorije i nezdrave masti. Na primjer, pohovana ili pržena riba s puno ulja i teškim prilozima može biti znatno manje zdrava od iste te ribe pečene na roštilju ili u pećnici.

Pa koja je onda najnezdravija?

Ako mora da se izdvoji “najproblematičnija” kategorija, to bi bile: velike predatorske ribe s visokim sadržajem žive, industrijski prerađeni riblji proizvodi i duboko pržena riba. S druge strane, većina svježe ribe, čak i one masnije, i dalje je nutritivno vrijedna i može biti dio uravnotežene ishrane. Zaključak je jednostavan: nije poenta da neku ribu potpuno izbacimo iz ishrane, već da biramo pametno, jedemo raznovrsno i pazimo kako je pripremamo.