U Mjanmaru su se ove godine stanovnici oprezno vratili na tradicionalno ulično slavlje povodom praznika vode Thingyan, nakon godina bojkota koji je bio oblik protesta protiv vojne hunte. Iako je atmosfera na ulicama bila vesela, s mnogo plesa, muzike i prskanja vodom, nad svime je lebdjela sjena političke nesigurnosti i ekonomskih teškoća koje pogadaju zemlju.

Normalnost usred krize

Vojna vlast nastoji projektovati sliku normalnosti, pokušavajući da obnovi javne manifestacije poput Thingyana. Ove godine su se mnogi, umorni od preklapajućih kriza – pandemije, državnog udara, prošlogodišnjeg zemljotresa i sadašnjih nestašica goriva – odlučili pridružiti slavlju. “Prošlo je toliko vremena otkad smo mogli biti sretni”, izjavio je jedan od učesnika, dodajući: “Svi samo slobodno slave”.

Iza površine veselja, međutim, ostaje duboka sumnja u budućnost zemlje. Nedavni politički potezi, poput polaganja zakletve vojnog vođe Min Aung Hlainga za predsjednika nakon opšte osuđenih izbora, ne ulijevaju nadu u značajne promjene. Mjanmar ostaje izolovan unutar regionalnog bloka ASEAN, a pitanje normalizacije odnosa i dalje visi u vazduhu.