Tokom dvonedeljnog primirja sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, iranska vlada iskoristila je pauzu u bombardovanjima da organizuje dugo očekivane javne rituale žalosti za ubijenim vrhovnim vođom, ajatolahom Alijem Hameneijem. Njegovo ubistvo u izraelskom vazdušnom napadu 28. februara bilo je početak rata koji će doneti dramatične geopolitičke promene u Persijskom zalivu.

Prema zvaničnim podacima, američko-izraelski napadi usmrtili su više od 3.000 ljudi u Iranu i naneli značajnu štetu infrastrukturi. Uzvratni udari Teherana, od Izraela do Bahreina, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ostavili su brojne žrtve i uništili reputaciju zalivskih država kao sigurnih i bezbjednih.

Promjene u rukovodstvu i uloga Revolucionarne garde

Smrt ajatolaha Hameneija i rat koji je uslijedio ubrzali su rekonfiguraciju vrhovnog rukovodstva zemlje. Islamska revolucionarna garda (IRGC), koja je već bila izuzetno moćna vojna sila, učvrstila je svoju dominantnu poziciju u ekonomiji i društvu. Političari bliski Gardi i Hameneijevom nasljedniku, sinu Modžtabi, osigurali su da IRGC sada ima još veći uticaj nego prije rata.

Iranska delegacija stigla je u Islamabad kasno 10. aprila, izvijestila je poluzvanična iranska novinska agencija Tasnim, uoči početka pregovora 11. aprila. Međutim, ranije tog dana u iranskim državnim medijima pojavili su se oprečni izvještaji o tome da li će delegacija uopće prisustvovati, pri čemu su se pristaše režima u Teheranu činile podijeljenim oko toga kako zemlja treba da odgovori na primirje.

Pregovarački timovi i unutrašnje podele

Na čelu iranske delegacije u Islamabadu je veterani IRGC-a i predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, koji se nametnuo kao ključna figura u ratnom rukovodstvu zemlje. Sa američke strane stola nalazi se potpredsjednik SAD-a J.D. Vance, što pregovorima daje drugačiji značaj u odnosu na prethodne runde.

“Pregovori koji se vode na visokom nivou odražavaju veću ozbiljnost obje strane”, rekao je profesor sa Škole za napredne međunarodne studije Džons Hopkins, Vali Nasr, bivši savjetnik američkog State Departmenta. Dodao je da je Ghalibaf, kao jedna od tri ili četiri najvažnije ličnosti u Islamskoj Republici, “povjerljiva osoba Modžtabi Hameneija, povjerljiva je IRGC-u i direktno je Modžtabin izaslanik tamo”.

Unatoč oprečnim izvještajima u državnim medijima, iranski ministar spoljnih poslova Abbas Araghchi, koji je od objave primirja razgovarao sa ključnim kolegama u Rusiji, Francuskoj i Saudijskoj Arabiji, također je dio delegacije u Islamabadu.

Ključni pokretač ovog pomaka je razorena iranska ekonomija. Ukidanje i primarnih i sekundarnih sankcija jedan je od glavnih uslova zemlje za ulazak u pregovore. Međutim, sveobuhvatno ukidanje sankcija bilo bi izuzetno zahtjevno.

Prepreke i izazovi

Postoji nekoliko dodatnih razloga za skepticizam u vezi sa onim što pregovori mogu postići. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu protivio se obnavljanju diplomatskih napora za okončanje rata, prema izvještaju Bloomberg News-a. Iran je inzistirao da primirje mora uključivati sve njegove saveznike i region u cjelini, ali neslaganje oko uključivanja Libana u prijedlog primirja ostaje glavna prepreka.

Ključno za Iran bit će sposobnost i spremnost Donalda Trumpa da upravlja Izraelom i njegovim ponašanjem. “Iranci uopće ne vjeruju Trumpu jer su bombardovani dva puta tokom pregovora i jako žele da SAD pokažu da može kontrolisati Izrael i da je spreman učiniti određene stvari koje će, kada postignu sporazum, biti implementirane”, rekao je profesor Nasr.

Uslovi koje su SAD i Iran postavili za postizanje trajnog prekida borbi jednako su različiti kao i prije rata, samo što je sada mnogo više u igri sada kada je Teheran transformisao Hormuški moreuz u ogroman pregovarački adut.

Za sada je najbolji scenario u pogledu ishoda pregovora drugi sastanak, prema mišljenju profesora Nasra. “Moraju doći do sporazuma da postoji put naprijed.”