Iako su Sjedinjene Američke Države i Iran potvrdile dvonedjeljni prekid vatre, što je dovelo do značajnog pada cijena nafte, Evropa se možda neće brzo odahnutu. Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorava da će napadi na energetska postrojenja u Persijskom zalivu imati dugoročne posljedice po globalno tržište energije, od kojeg Evropa u velikoj mjeri zavisi.

Uticaj na evropsko tržište

Ratni sukob izazvao je najveći prekid u snabdijevanju u istoriji globalnog tržišta nafte, efektivno zatvorivši ključni Hormuski moreuz. Iako Evropska unija direktno kroz ovaj prolaz uvozi samo mali dio svoje nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG), posljedice su značajne. Otvaranje moreuza bio je neophodan uslov za prekid vatre, jer je kroz njega 2025. godine dnevno prolazilo gotovo 15 miliona barela sirove nafte.

Evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen izjavio je da se “čak i da mir nastupi sutra, u doglednoj budućnosti nećemo vratiti u normalu”. Cijene nafte tipa Brent, glavnog referentnog pokazatelja, porasle su sa 72-73 dolara po barelu prije rata na skoro 120 dolara na vrhuncu, da bi se nakon primirja stabilizovale na oko 93 dolara.

Pritisak na potrošače i alati za ublažavanje

Rastuće globalne cijene direktno utiču na evropske potrošače. Povećanje cijene sirove nafte od 10 dolara dodaje otprilike 3 do 6 evrocenti po litri goriva na pumpama. Cijene gasa također su skočile, a budući da u mnogim zemljama cijenu električne energije diktira najskuplji izvor – često upravo gas – pritisak se prenosi i na račune za struju.

Evropa ima na raspolaganju određene alate za ublažavanje pritiska, poput strateških rezervi IEA od 400 miliona barela, smanjenja poreza i subvencija. Međutim, stručnjaci upozoravaju da su to samo privremena rješenja. “Ovo može samo privremeno ublažiti situaciju”, rekao je Andrej Kovatarju iz Globalnog energetskog centra Atlantskog saveta.

Pored fizičkog poremećaja u snabdijevanju, neizvjesnost igra ključnu ulogu. Dramatično su porasli troškovi transporta i premije osiguranja od ratnog rizika za brodove. Čak i u slučaju trajnog mira, obnavljanje zaliha i popravak oštećene infrastrukture, poput katarskog postrojenja Ras Laffan, mogu trajati mjesecima ili godinama, održavajući ponudu ograničenom.

Budućnost i konkurencija za LNG

Nakon prekida vatre, cijene nafte i gasa su pale sa svojih vrhunaca, ali ostaju značajno iznad predratnih nivoa. Za gas, stručnjaci procjenjuju da će “donja granica vjerovatno biti viša nego prije krize”, s obzirom da Evropa mora dopuniti svoja skladišta.

Evropa se sve više oslanja na LNG, čije je tržište globalno. Smanjena ponuda iz Katara, zbog oštećenja postrojenja, i pojačana konkurencija sa Azijom za preostale zalihe, dodatno će vršiti pritisak na cijene. Konačan ishod i trajanje pada cijena zavisiće od detalja budućeg mirovnog sporazuma i percipirane trajnosti mira, jer će rizici i troškovi osiguranja i dalje uticati na tržište.