U svijetu moderne tehnologije, navikli smo da nam signal nestane zbog debljeg zida ili mikrotalasne pećnice. Međutim, naučnici su upravo pomjerili granice mogućeg konstrukcijom Wi-Fi prijemnika koji nesmetano radi u okruženju koje bi u sekundi uništilo standardnu elektroniku – unutar nuklearnog reaktora.

Standardni poluprovodnici, poput onih u vašem telefonu ili ruteru, izuzetno su osjetljivi na jonizujuće zračenje. Čestice visoke energije doslovno “rešetaju” silikonske čipove, izazivajući kratke spojeve ili trajna oštećenja podataka. Zbog toga su nuklearna postrojenja decenijama bila osuđena na kilometre kablova ili robotiku koja je, paradoksalno, tehnološki zaostajala za ostatkom svijeta.

Inovativni pristup u dizajnu

Tim istraživača koristio je inovativni pristup u dizajnu čipova. Umjesto klasičnog silikona, fokus je stavljen na komponente otporne na radijaciju, ali uz ključnu izmjenu u arhitekturi koja omogućava održavanje stabilne bežične veze čak i kada je uređaj bombardovan neutronima i gama zracima.

Ovaj prijemnik ne služi samo za “surfovanje internetom” u reaktoru, već ima kritičnu primjenu. Omogućava bežično praćenje senzora za temperaturu i pritisak u realnom vremenu bez potrebe za bušenjem zidova reaktora radi kablova. Također, omogućava robotima za održavanje da šalju video visoke definicije iz zona koje su smrtonosne za ljude, te smanjuje vrijeme potrebno za inspekciju postrojenja, što direktno utiče na bezbjednost.

Značaj za svemirska istraživanja

Iako vjerovatno nikada nećete imati potrebu za ovakvim uređajem u svom domu, značaj ovog otkrića je ogroman. Pored nuklearnih elektrana, ovakva tehnologija je ključna za svemirska istraživanja. Elektronska oprema na misijama ka Jupiteru ili Saturnu suočava se sa sličnim nivoima zračenja, a robusniji Wi-Fi bi mogao drastično da olakša komunikaciju između rovera i baznih stanica.