Rat koji su Sjedinjene Američke Države i Izrael započeli protiv Irana 28. februara izazvao je dramatičan preokret u raspoloženju dijela iranskog stanovništva. Dok su u januaru mnogi građani podržavali antirežimske proteste i čak razmišljali o stranoj intervenciji, sada se, suočeni sa stranim napadima, okreću ka domoljublju i podršci vlastima, prenose izvještaji iz Teherana.

Od protesta ka patriotizmu

“Oni su bombardovali bolnice i škole”, rekao je za The Straits Times Abbas, ekonomista iz Teherana koji je pomagao ranjenim protestantima u januaru, a sada koristi VPN da bi zaobišao državnu cenzuru. “Pogađaju stambena područja. Što se tiče protesta, oni su za sada iza nas”, dodao je. Ovakav stav sve je prisutniji među onima koji su ranije bili kritični prema islamskoj republici. Međunarodni službenik u Teheranu primjećuje da ljudi koji do juče nisu imali simpatija prema režimu, sada zahvaljuju Iranskoj revolucionarnoj gardi (IRGC) kao “čuvarima teritorijalnog integriteta”.

Promjena raspoloženja dogodila se usprkos činjenici da su vlasti u januaru brutalno ugušile proteste, a predsjednik Donald Trump je tada obećavao pomoć demonstrantima. Međutim, navodni američki napad na osnovnu školu u Minabu, u kojem je poginulo 168 djece i nastavnika, kao i uništavanje civilne infrastrukture, okrenuli su javno mnijenje. Anketa koju je proveo National Iranian American Council pokazala je da se oko dvije trećine Iranaca u SAD-u sada protivi ratu.

Povratak u domovinu i podrška režimu

Rat je potakao i talas povratka dijaspore. Poznati iranski filmski reditelj Jafar Panahi, osuđen u odsustvu na godinu dana zatvora, vratio se u zemlju krajem marta. “Imam samo jedan pasoš, jednu domovinu”, rekao je Panahi. “Došao sam da umrem za nju.” Sudska vlast mu je, prema navodima, dodijelila pomilovanje.

Režim, sada predvođen sinom pokojnog vrhovnog vođe Mojtabom Khameneijem, iskorištava ovaj talas nacionalizma u svoju korist. U službenoj propagandi kombinira reference na predislamsku istoriju sa vjerskim temama. Na prorežimskim skupovima sve se češće vide žene bez obaveznog hidžaba, što je ranije bilo nezamislivo. “Protivim se politikama Islamske Republike. Nikada nisam išla na marš 22. Bahman i nikada neću”, izjavila je jedna žena na skorušnjem skupu podrške. “Ali sada je moja zemlja povrijeđena i to ne mogu prihvatiti. Nijedna zemlja nema pravo da povrijedi moju zemlju, i ako bude potrebno, uzet ću oružje i braniti svoju zemlju.”