Teheran je objavio da irački brodovi više neće biti podvrgnuti restrikcijama u Hormuškom tjesnacu, čime se otvara mogućnost za ponovno pokretanje značajnog dijela iračkih izvoza nafte. Ova odluka iranskih vojnih snaga, objavljena na arapskom jeziku, predstavlja značajan zaokret u politici kojom je Teheran nedavno praktički zatvorio ovaj vitalni pomorski put.

“Bratski Irak je izuzet od svih restrikcija koje smo nametnuli na Hormuški tjesnac,” izjavio je vojni portparol, ističući posebne odnose između dvije zemlje. Ova izjava ima potencijal da oslobodi do tri miliona barela nafte dnevno, što bi moglo imati značajan uticaj na globalno tržište energenata.

Posljedice za tržište nafte

Irački izvoz nafte pao je za gotovo 97 posto u martu, sa prosječnih 99.000 barela dnevno, nakon što je primarni izvozni put zatvoren. Proizvodnja je smanjena, a prekomorske pošiljke ograničene su na sistem cjevovoda koji prolazi kroz Tursku do mediteranske luke Ceyhan. Iako olabavljanje restrikcija otvara priliku za nastavak pomorskih pošiljki, ostaju drugi izazovi, uključujući nedostatak jasnoće o tome kada i za koliko se iračka naftna polja mogu povećati.

Također je nejasno koliko će tankerskih kapaciteta biti odmah dostupno za utovar i transport iračke sirove nafte iz luka Perzijskog zaljeva, s obzirom na nedjelje pomorskih turbulencija. Praćenje kretanja brodova može biti neprecizna nauka zbog potencijalnih elektronskih smetnji i namjernog isključivanja transpondera od strane pilota koji plove kroz rizične zone.

Regionalni odnosi i geopolitički kontekst

Iran je u izjavi razlikovao “bratski” Irak od “neprijateljskih” država za koje je Teheran više puta rekao da je tjesnac zatvoren. Govoreći na arapskom, a ne na iranskom perzijskom jeziku, vojni portparol zahvalio je iračkom narodu na podršci od početka rata. Dvije susjedne zemlje imaju bliske veze – unatoč okrutnom osmogodišnjem ratu 1980-ih – dijelom zahvaljujući njihovoj većinski šiitskoj muslimanskoj populaciji.

Iračke milicije čine ključnu tačku u iranskoj mreži regionalnih pokretača koji se protive SAD-u i Izraelu, a Bagdad se također oslanja na Teheran za opskrbu prirodnim plinom. Irak je drugi najveći proizvođač nafte u OPEC-u, odmah iza Saudijske Arabije, prema podacima prikupljenim u februaru.