Cijene nafte mogle bi porasti i iznad sadašnjih nivoa kako se ratna situacija u Iranu razvija, upozoravaju analitičari. Efektivno zatvaranje Hormuškog tjesnaca i napadi na proizvodne objekte na Bliskom istoku duboko su smanjili globalne zalihe, a nema jasne slike kada će se protok energenata normalizovati.

Brentova sirovina poskupila je za više od 50 posto od početka sukoba, a prošle sedmice je nakratko prešla 119 dolara po barelu. To se dogodilo nakon što je Iran napao energetske mete širom Bliskog istoka i zaprijetio brodovima koji pokušavaju proći kroz tjesnac, koji je prolaz za oko petinu globalne ponude nafte i gasa.

Scenariji i posljedice

Prema anketi među analitičarima, cijene će ostati visoke pod različitim scenarijima, a potencijalno bi mogle doseći i 200 dolara po barelu ako budu oštećeni iranski izvozni terminali. Povišene cijene energije šire se globalnom ekonomijom, pri čemu zemlje uvoznice u Aziji i Evropi trpe najveći udarac.

“Sve dok je prolaz kroz Hormuški tjesnac ugrožen, sve azijske zemlje će osjetiti pritisak, ali na donekle različite načine. Zemlje sjeverne Azije riskiraju racioniranje struje, dok će zemlje južne i jugoistočne Azije riskirati racioniranje goriva za potrošače i industriju”, rekao je analitičar DBS Banka Suvro Sarkar.

Rat je smanjio globalne zalihe nafte za oko 11 miliona barela dnevno do 23. marta, prema izjavama izvršnog direktora Međunarodne energetske agencije Fatiha Birola.

Ključna tačka: ostrvo Kharg

Iako je američki predsjednik Donald Trump proširio rok za Iran da ponovo otvori Hormuški tjesnac, također je razmatrao upotrebu kopnenih snaga za zauzimanje ostrva Kharg, čvorišta za oko 90 posto iranskog izvoza nafte. Eskalacija sukoba koja bi oštetila izvozne objekte na tom ostrvu podigla bi cijene iznad 120 dolara, a neki analitičari predviđaju i nivo od 200 dolara.

Ako bi SAD i Izrael uskoro objavili kraj rata, ali iranske prijetnje pomorskim operacijama kroz Hormuški tjesnac opstanu, analitičari vide cijene između 50 i 150 dolara, što odražava neizvjesnost oko trajanja i ozbiljnosti poremećaja u protoku nafte nakon rata.

Iako bi sve industrije osjetile uticaj viših troškova energije, sektori sa velikom potrošnjom električne energije, kao i poljoprivreda i industrije zavisne od petrohemikalija, bili bi posebno teško pogođeni.