Otpornost režima

Iranski lideri odlučni da dokažu snagu islamske republike: Sistem opstaje i nakon smrti Khameneija

Iranski lideri odlučni da dokažu snagu islamske republike: Sistem opstaje i nakon smrti Khameneija

prije 3 sata
Podijeli vijest

Analitičari ističu da iranski lideri pokušavaju pokazati otpornost svog skoro pola vijeka starog klerikalnog sistema i dokazati da može izdržati ubistvo dugogodišnjeg vladara i rat sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom.

Vrhovni vođa Ajatolah Ali Khamenei, koji je na toj poziciji od smrti revolucionarnog osnivača Ruhollaha Homeinija 1989. godine, ubijen je zajedno sa nekoliko članova porodice i vrhunskih sigurnosnih ličnosti u vazdušnim napadima na početku američko-izraelskih napada krajem februara.

Međutim, analitičari kažu da je sistem koji je on vodio, zasnovan na šiitskom islamu i neprijateljstvu prema Zapadu, ostao čvrsto na mjestu, čak i ako će ga vjerovatno prilagoditi njegov sin i nasljednik Mojtaba Khamenei.

Uloga Revolucionarne garde

Ovo će vjerovatno značiti još veći uticaj za Revolucionarnu gardu, ideološki krak vojske stvoren da osigura opstanak sistema i čiji se uticaj oseća širom Irana, uključujući i ekonomiju.

Profesor Thomas Juneau sa Univerziteta u Ottawi rekao je za AFP da je “sistem otporan i da i dalje može sprovoditi dobro razvijene planove za nepredviđene situacije”.

“Kontinuitet je ugrađen u sistem i njegove institucije i do sada nema naznaka da je kolaps Islamske republike neminovan”, dodao je Juneau.

Iako je bio figura koja se rijetko pojavljivala u javnosti, analitičari smatraju da je Mojtaba Khamenei tvrdolinijaš blizak Revolucionarnoj gardi koji je preuzeo vodeću ulogu u gušenju protesta.

“Izbor Mojtabe za nasljednika svog oca dodatna je naznaka da rukovodstvo režima namjerava ostati prkosno i ne planira praviti kompromise u vezi sa onim što percipira kao svoje temeljne vrijednosti i interese”, rekao je prof. Juneau.

Prkos na ulicama Teherana

U znak prkosa, nekoliko ključnih preživjelih ličnosti u vladi i snagama bezbjednosti izašlo je 13. marta na ulice Teherana na skup, čak i dok su eksplozije odjekivale u blizini.

Noseći tamne naočare uprkos jakoj kiši, šef nacionalne bezbjednosti Ali Larijani rekao je da američki predsjednik Donald Trump ne razumije da “što više pritišće, to će odlučnost nacije postati jača”.

Šef pravosuđa Gholam Hossein Mohseni Ejei, u međuvremenu, jedva je trepnuo dok je eksplozija potresla područje blizu demonstracija, na snimcima koji su se naširoko emitovali na državnoj televiziji.

Nije bio prisutan Mojtaba Khamenei, koji nije viđen u javnosti od svog imenovanja.

Još jedan značajan odsutni sa skupa bio je predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, bivši komandir Revolucionarne garde za kojeg neki komentatori vjeruju da je u srcu ratnih napora.

Gospodin Torbjorn Soltvedt, pomoćni direktor u firmi za analizu rizika Verisk Maplecroft, rekao je da je sukob “zarobljen u opasnom obrascu koji se vjerovatno neće promijeniti uskoro” dok Iran uzvraća vlastitim napadima u regionu koji su doveli do skoka cijena energenata.

“Trenutno nema jasnih izlaza. Uprkos intenzivnim američkim i izraelskim vazdušnim napadima, Iran je u stanju da cilja brodove i kritičnu energetsku infrastrukturu sa zabrinjavajućom redovnošću”, rekao je Soltvedt za AFP.

“Režim se do sada pokazao vrlo otpornim, što odražava opsežnu kontrolu i uticaj koji imaju ured vrhovnog vođe i tvrdolinijaške frakcije u politici i oružanim snagama”, dodao je.

Gospođa Barbara Slavin, saradnica u američkom Stimson Centru, rekla je da će autoritet Mojtabe Khameneija “u velikoj mjeri zavisiti od kontinuirane podrške Revolucionarne garde čiji se politički i ekonomski uticaj dramatično proširio tokom posljednje dvije decenije”.

“Malo je vjerovatno da će Mojtaba biti sklon bilo kakvim ustupcima” Sjedinjenim Državama i Izraelu, rekla je, s obzirom na njihovu odgovornost za ubistvo Iranaca i uništavanje iranske infrastrukture.

Ako islamska republika preživi rat, moći će se osloniti na narativ sličan onom koji je uslijedio nakon rata sa Sadam Huseinovim Irakom od 1980. do 1988., poznatog u Iranu kao “nametnuti rat”.

“Ako preživi ovaj rat, što se za sada čini slučajem, moći će tvrditi da je pobijedio”, rekao je prof. Juneau.

“Ovo bi, međutim, bila skupa pobjeda: njeno rukovodstvo je obezglavljeno, njene vojne sposobnosti degradirane, njena ekonomska infrastruktura oštećena”, dodao je.

   Tagovi