U prvim danima sukoba, Teheran je ličio na grad duhova, ali situacija se polako mijenja. Pješaci se ponovo usuduju izaći na ulice, a scene poput oca koji šeta s kćerkom na skuteru ili djece koja se igraju loptom postaju sve češće. Lokalci se ponovo sunčaju u parkovima, a trkači i biciklisti nastavljaju sa svojim rutinama. Sve više radnji otvara svoja vrata, pokušavajući da vrati grad u uobičajeni ritam.

Površina mira, dubina napetosti

Iako se život na površini vraća, privid normalnosti je samo tanak sloj koji prekriva duboku napetost. Duž glavnih saobraćajnica, naoružani ljudi u civilu, kao i pripadnici vojske u borbenoj opremi, vrše nasumične kontrole vozila na kontrolnim punktovima. Ove blokade uzrokuju velike gužve na bulevarima, gdje je saobraćaj uglavnom ograničen na skutere i kurire.

Na ulicama su prisutni i prijeteći oklopni transporteri u stanju povišene pripravnosti, a jedan od njih vijori zastavu Islamske Republike. U vrijeme namaza, naoružani pripadnici Revolucionarne garde kontrolišu vjernike dok ulaze u džamiju. Nedelju dana nakon njegove smrti, plakati i posteri sa likom ajatolaha Ali Khameneija posvuda su na ulicama, a na nekim zidovima pojavljuju se i murali u njegovu čast.

U lokalnoj prodavnici, jedan zaposlenik sa nervozom prati najnovije vijesti iz onoga što je državna televizija nazvala “Ramazanski rat” širom Bliskog istoka, pokazujući da je strah i neizvjesnost i dalje prisutan ispod površine svakodnevnog života.