Vojska Sjedinjenih Američkih Država izvela je masovne napade na preko hiljadu ciljeva u Iranu, u kojima je ubijen i vrhovni lider Ajatolah Ali Hamenei, što otvara ozbiljna pitanja o legalnosti ovih akcija. Kritičari ističu da napadi premašuju predsjedničke ovlaštenja i krše osnove međunarodnog prava.

Trumpova opravdanja i američki ustav

Predsjednik Donald Trump dao je različita opravdanja za napade, tvrdeći da je Iran namjeravao prvi udariti i da je akcija imala za cilj eliminaciju neposrednih prijetnji SAD i njihovim saveznicima. Međutim, nije pružio konkretne dokaze, a neke tvrdnje nisu potkrijepljene obavještajnim izvještajima. Trump je također izjavio da Iran može dobiti nuklearno oružje za mjesec dana, što je u suprotnosti sa njegovim ranijim izjavama o uništenju iranskog nuklearnog programa.

Prema američkom Ustavu, predsjednik komanduje oružanim snagama, ali samo Kongres ima ovlast da objavi rat. Predsjednici su u prošlosti sprovodili vojne udare bez odobrenja Kongresa, ali manjeg intenziteta od onoga što bi se smatralo punim ratom – granicu koju Trump sada testira.

Zakon o ratnim ovlaštenjima i međunarodni pravni okvir

Zakon o ratnim ovlaštenjima iz 1973. godine djeluje kao ograničenje predsjedničke moći. Prema njemu, predsjednik može angažovati vojsku u oružanom sukobu samo kada je Kongres objavio rat, dao specifično ovlaštenje ili kao odgovor na napad na teritoriju SAD. Zakon također zahtijeva da se neovlaštene vojne akcije prekinu u roku od 60 dana.

Pravni stručnjaci ističu da će mnoge zemlje napade smatrati neopravdanim prema Povelji Ujedinjenih nacija, koja propisuje da se države članice suzdržavaju od upotrebe sile. Izuzetak je kada silu odobri Vijeće sigurnosti UN-a ili kada se koristi u samoobrani, što se u ovom slučaju ne primjenjuje.

Pitanje atentata i budući izgledi

Pitanje legalnosti ubistva Hameneija nije jasno. Izvještaji sugerišu da je Izrael izveo sam udar, dok su SAD pružile podršku. Republikanski predsjednik Ronald Reagan potpisao je 1981. godine Izvršnu naredbu kojom je zabranio učestvovanje u atentatima. Međutim, ubistvo lidera može biti legitimni ratni čin tokom oružanog sukoba.

Legalnost u slučaju Hameneija dijelom bi zavisila od toga da li su SAD bile u ratu kada je ubijen i da li se on smatrao vojnim liderom. Kršenje međunarodnog prava nosi troškove, što pokazuje i odluka Ujedinjenog Kraljevstva i Španije da ograniče korištenje svojih baza u napadima, pozivajući se na nedostatak opravdanja za sukob.