Fotograf Nick Ut, koji je više od pola vijeka bio zaslužan za dobitnika Pulitzerove nagrade, snimak golog djeteta spaljenog tokom Vijetnamskog rata, podnio je tužbu za klevetu u Francuskoj protiv Netflixa i autora dokumentarca koji ga optužuju za prijevaru.

Ut je u sudskim dokumentima podnesenim prošle sedmice naveo da je film “The Stringer”, koji je Netflix objavio 2025. godine, narušio njegov ugled i donio mu sramotu. Film tvrdi da je fotografiju iz 1972. godine, pod naslovom “Terror of War”, zapravo snimio freelancer po imenu Nguyen Thanh Nghe.

“Ove optužbe udaraju u samu srž onoga što jesam”, rekao je Ut u saopćenju za javnost. “Cijela moja karijera izgrađena je na govorenju istine, često uz veliki lični rizik.”

On je u vrijeme snimka imao 21 godinu i bio je zaposlen u Associated Pressu. U tužbi traži 100.000 eura odštete i 20.000 eura sudskih troškova.

Debata o autorstvu

Široka diskusija o porijeklu fotografije započela je u januaru 2025. kada je “The Stringer” premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu. Režirao ga je Bao Nguyen, a prati dvogodišnju istragu novinara Garyja Knighta, osnivača VII Fondacije koja podržava fotoreportere.

Knight je ispitao tvrdnju bivšeg urednika fotografija AP-a koji je rekao da mu je 1972. naređeno da pogrešno pripiše fotografiju, dajući zaslugu Utu za snimak koji je postao poznat kao “Napalm djevojčica”.

“Kada snimate na film, uvijek postoji neka misterija”, kaže Knight u uvodnim scenama dokumentarca. “Ali ono što znaš je ono što nisi snimio.”

Prema tužbi, Utovi advokati su prošle jeseni zamolili Netflix da ne distribuira film, navodeći da optužbe u njemu “daleko prelaze prihvatljiv opseg novinarske istrage” i sugeriraju “prevarantsko i nelojalno ponašanje” od strane Uta.

Pravni okvir i reakcije

Netflix, Knight i VII Fondacija navedeni su kao tuženi u parnici, koja je podnesena u Francuskoj dijelom zato što je film tamo distribuiran i promovisan. Ut je u izjavi rekao da mu se činilo prirodnim da traži pravdu u Francuskoj, dodajući da će tamo biti “okružen ljudima koji razumiju moj rad i moj karakter”.

Prag za tužbe za klevetu niži je u Francuskoj nego u Sjedinjenim Državama, gdje javna ličnost mora dokazati da je lažna izjava data sa “stvarnom zlobom”, što znači sa znanjem da je izjava neistinita ili s nepromišljenim zanemarivanjem njenog istinitog karaktera.

Reakcije fotoreporterskih institucija na dokumentarac bile su podijeljene. World Press Photo Fondacija je u maju objavila da je provela vlastitu istragu, utvrdivši da su “dva druga fotoreportera možda bila u boljoj poziciji da snime fotografiju od Nicka Uta”.

Fondacija je suspendovala Utovu zaslugu za snimak, iako ga nije pripisala drugom fotografu. Zasluga za fotografiju u online arhivama fondacije sada glasi “autorstvo sporno”. Međutim, organizacija nije oduzela fotografiji nagradu “Fotografija godine” koju joj je dodijelila 1973. godine.

Associated Press je, nakon vlastite istrage, objavio da će nastaviti pripisivati fotografiju Utu. Iako je izvještaj utvrdio da je Ut bio u poziciji da snimi fotografiju, nije pronašao dokaz da ju je on zaista snimio. Izvještaj je naveo da su i drugi fotografi bili u poziciji da je snime, ali također nije pronašao dokaz da su to učinili.

Derl McCrudden, potpredsjednik AP-a i šef globalne produkcije vijesti, rekao je da nema dovoljno dokaza za promjenu zasluge za fotografiju. “Nemoguće je bilo kome sa sigurnošću znati kako su se stvari tačno odvijale na putu u roku od nekoliko minuta prije više od pola vijeka”, rekao je.

Advokati Uta i filmskih stvaralaca rekli su da je AP-jev izvještaj ojačao njihove argumente. Završni titlovi u “The Stringeru” navode da Ut nije odgovorio na zahtjeve za intervju i da je negirao sve optužbe protiv njega.

Titlovi također navode da Kim Phuc Phan Thi, glavni subjekt fotografije, nema sjećanje na dotični trenutak. “Ona navodi da su joj očevici, uključujući njenog ujaka, rekli da je Nick Ut snimio fotografiju i odveo je u bolnicu”, stoji u jednom titlu. “Ona to i dalje vjeruje.”