Gubara al-Basheer i njegova porodica nekada su slobodno prelazili sudansku pustinju sa svojim kamilama i stokom, krećući se između tržnica, izvora vode i zelenih pašnjaka. Međutim, od izbijanja rata 2023. godine, on i drugi arapski nomadi zaglavljeni su u pustinji izvan centralnog sudanskog grada al-Obeida, ugroženi od strane bandita koji haraju i eskalirajućih etničkih tenzija.

Dramatična promjena života

Rat između sudanske vojske i paravojne formacije Rapid Support Forces (RSF) ostavio je gotovo 14 miliona ljudi raseljenim, pokrenuo talase etničkog krvoprolića te širio glad i bolesti. Sukob je, kako navodi lokalni istraživač Ibrahim Jumaa, poremetio i delikatnu ravnotežu vlasništva nad zemljom i stazama za stoku koje su održavale egzistenciju nomada i šire odnose u regionu.

Al-Obeid, jedan od najvećih gradova u Sudanu i glavni grad države Sjeverni Kordofan, bio je poprište najtežih borbi u posljednjih nekoliko mjeseci. Oni koji su razgovarali sa novinarima iz Sjevernog Kordofana izjavili su da se osjećaju zarobljeno kako se etnička mržnja, povezana sa ratom i u velikoj mjeri podstaknuta putem interneta, širi.

Opasnost i izolacija

“Prije smo se mogli kretati kako smo htjeli. Sada nema izbora i nijedna strana vas ne prihvata”, rekao je al-Basheer. “U prošlosti je bilo mnogo tržnica gdje smo mogli kupovati i prodavati. Niko nikoga nije mrzio niti odbijao. Sada je opasno”, dodao je.

Pored nadolazećeg rata, nomadi – kojih, prema Jumai, ima na milijune širom Sudana – suočavaju se i sa prijetnjom od bandita koji kradu stoku. “Sada ima toliko problema. Ne možemo nigdje ići, a ako pokušamo, opljačkaju nas”, rekao je Hamid Mohamed, još jedan pastir ograničen na predgrađa al-Obeida.

RSF je nastao iz arapskih milicija poznatih kao Janjaweed, koje su optuživane za genoćid u Darfuru početkom 2000-ih. SAD i grupe za ljudska prava optužile su RSF za izvršenje genoćida nad ne-Arapima u Zapadnom Darfuru tokom trenutnog sukoba, što je produžetak dugotrajnog nasilja koje proizlazi iz sporova oko zemlje. RSF je poricao odgovornost za etnički motivirana ubistva i izjavio da će oni odgovorni za zloupotrebe biti pozvani na odgovornost.

Tokom rata, ova snaga je uspostavila veze sa drugim arapskim plemenima, dajući im ponekad slobodne ruke u pljački i otmici. Međutim, neka arapska plemena, i mnogi pripadnici plemena, nisu se pridružili borbi. “Potreban nam je nacionalni program za suzbijanje govora mržnje, nametanje vladavine prava i promicanje društvenog pomirenja, jer je rat potrgao društveno tkivo”, zaključio je Jumaa.