Od smrtne kazne do šoljice užitka: Zašto je kafa nekada bila najopasniji neprijatelj vladara?

Danas je kafa prvi ritual kojim započinjemo dan, ali kroz historiju, put ovog crnog napitka bio je popločan zabranama, religijskim sumnjama i veoma strogim kaznama. Od etiopskih visoravni do modernih kafića, kafa je prešla put od zabranjene supstance do globalnog fenomena bez kojeg ne možemo zamisliti jutro.

Smrtna kazna za šoljicu kafe u Osmanskom carstvu

Iako danas uživamo u kafi na svakom ćošku, u sedamnaestom vijeku u Istanbulu, ispijanje kafe moglo vas je koštati života. Sultan Murat IV bio je uvjeren da su kafane mjesta gdje se okupljaju buntovnici koji kuju zavjere protiv države. On je uveo strogu zabranu konzumiranja kafe, a kazne su bile surove. Ako bi neko bio uhvaćen prvi put, dobio bi batine. Međutim, ako bi se isti prestup ponovio, kazna je bila bacanje u more u kožnoj vreći. Sultan je čak išao u prerušene noćne obilaske grada kako bi lično provjerio da li neko krši njegov zakon.

Kako je papa “krstio” kafu i spasio je od progonstva

Kada je kafa prvi put stigla u Evropu, mnogi katolički sveštenici su je proglasili đavoljim napitkom. Razlog je bio jednostavan, kafa je dolazila iz islamskog svijeta i smatrala se gorkim izumom nevjernika. Tražili su od pape Klementa VIII da je zvanično zabrani za sve kršćane. Legendarna priča kaže da je papa, prije donošenja konačne odluke, tražio da sam proba napitak. Nakon što je popio šoljicu, bio je toliko oduševljen da je izjavio da bi bila prava šteta prepustiti takvo uživanje samo drugima. Umjesto zabrane, on je simbolično krstio kafu i tako je učinio prihvatljivom za cijeli zapadni svijet.

Tri nevjerovatne činjenice o kafi

Prva zanimljivost odnosi se na način na koji je kafa promijenila ljudsku produktivnost. Prije nego što je kafa postala popularna u Evropi, glavno piće uz doručak bilo je pivo sa niskim procentom alkohola. Ljudi su praktično cijeli dan bili u blago alkoholisanom stanju. Kada je kafa zamijenila pivo, radnici su odjednom postali budniji i fokusiraniji, što je značajno ubrzalo industrijski napredak.

Druga činjenica je botaničke prirode. Ono što mi nazivamo zrnom kafe zapravo uopšte nije zrno. To je sjemenka unutar ploda koji se zove kafa-trešnja. Ovaj plod je crvene boje, jestiv je i veoma sladak, ali sjemenka unutar njega je ono što mi pržimo i meljemo kako bismo dobili crni napitak.

Treća stvar je povezana sa jednom od najskupljih vrsta kafe na svijetu. Radi se o kafi Kopi Luwak, koja se dobija na veoma neobičan način. Životinja slična mački, azijska cibetka, jede plodove kafe, ali ne može da probavi sjemenke. One prolaze kroz njen probavni trakt, gdje fermentiraju pod uticajem prirodnih enzima. Radnici zatim skupljaju te sjemenke, peru ih i prže, a krajnji proizvod dostiže cijenu od nekoliko stotina eura po kilogramu.

Kafa je mnogo više od običnog napitka, ona je kroz vijekove bila pokretač razgovora, naučnih otkrića i društvenih promjena. Iako su je vladari zabranjivali, a vjerske vođe sumnjičile, njena snaga da razbudi um i poveže ljude bila je jača od bilo kojeg zakona. Sljedeći put kada osjetite miris svježe skuhane kafe, sjetite se da držite napitak zbog kojeg su se nekada vodile ozbiljne političke bitke.