Ekološka pobjeda stoljeća
Problem ozonskih rupa stvar je prošlosti: Kako je riješen?
Ilustracija ozonskih rupa i kako su riješene. Informacije o uspješnom rješavanju problema ozonskog omotača.
Podijeli vijest
Prvog januara 1989. godine, Montrealski protokol je stupio na snagu, označavajući prekretnicu u globalnim naporima za zaštitu okoliša. Ovim sporazumom, zemlje potpisnice obavezale su se da će prekinuti proizvodnju i prodaju proizvoda koji sadrže hlorofluorougljike (CFC), supstance odgovorne za oštećenje ozonskog omotača.
Ugroženost ozonskog omotača od 1970-ih
Ozonski omotač, smješten u stratosferi, igra ključnu ulogu u apsorpciji većine UV-B zračenja koje dolazi od Sunca. Bez ove zaštite, život na Zemlji bio bi izložen većem riziku od razvoja raka kože, katarakte i drugih oštećenja ekosistema.
Međutim, sedamdesetih godina prošlog vijeka, naučnici su otkrili da određeni hemijski spojevi, posebno CFC-ovi, ozbiljno ugrožavaju ozonski omotač. Široka upotreba CFC-ova u rashladnim uređajima, aerosolima i proizvodnji pjena dovela je do alarmantnog stanjivanja ozonskog omotača.
Naučna zajednica, predvođena timovima iz NASA-e i Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), upozorila je na brzo širenje ozonske rupe iznad Antarktika, što je ubrzalo donošenje hitnih mjera.
Ključni elementi Montrealskog protokola
Montrealski protokol usvojen je 16. septembra 1987. godine na konferenciji u Montrealu. Do danas ga je ratifikovalo 198 zemalja, čime je postao prvi univerzalno prihvaćeni međunarodni sporazum te vrste. Osnovna svrha protokola bila je postepeno ukidanje proizvodnje i upotrebe supstanci koje oštećuju ozonski omotač, kao što su CFC-ovi, haloni, metil-bromid i drugi spojevi koji sadrže hlor i brom.
Protokol je dizajniran da bude fleksibilan i prilagodljiv novim naučnim saznanjima i tehnološkim inovacijama. Kroz redovne izmjene, kao što su Londonski amandman (1990), Kopenhaški amandman (1992) i Kigalijski amandman (2016), protokol je kontinuirano unapređivan kako bi odgovorio na nove izazove. Kigalijski amandman je posebno značajan jer je uključio smanjenje hidrofluorougljika (HFC), moćnih gasova staklene bašte koji doprinose globalnom zagrijavanju.
Rezultati i globalni uticaj
Montrealski protokol se smatra jednim od najuspješnijih međunarodnih sporazuma. Zahvaljujući njegovim mjerama, emisije supstanci koje oštećuju ozonski omotač smanjene su za više od 99%. Prema procjenama Svjetske meteorološke organizacije (WMO) i Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), ozonski omotač se postepeno obnavlja i očekuje se da će se potpuno oporaviti do sredine 21. vijeka u većini regija.
Očuvanjem ozonskog omotača, protokol je spriječio milione slučajeva raka kože i katarakte, te zaštitio poljoprivredu i ekosisteme. Pored toga, smanjenje CFC-ova pozitivno je utjecalo i na ublažavanje klimatskih promjena, s obzirom na to da su mnoge od tih supstanci ujedno i snažni gasovi staklene bašte.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija bila je među zemljama potpisnicama Montrealskog protokola kada je usvojen 1987. godine. Nakon raspada države, sve zemlje nasljednice preuzele su obaveze iz Montrealskog protokola i nastavile učestvovati u njegovoj provedbi.
