Mentalna stanja: Genetska studija otkriva više sličnosti nego razlika

prije 4 sata
Close-up of a colorful abstract representation of DNA strands, illustrating science and genetics.
Podijeli vijest

Nova saznanja o mentalnim stanjima

Nova, obimna genetska studija otkrila je da različita mentalna stanja dijele više zajedničkih bioloških osnova nego što se ranije pretpostavljalo. Istraživači sa Univerziteta Colorado Boulder i bolnice Mass General Brigham u Sjedinjenim Američkim Državama vjeruju da bi ovo otkriće moglo unaprijediti dijagnostiku i liječenje mentalnih stanja, posebno kod osoba sa višestrukim dijagnozama.

Studija je analizirala DNK više od šest miliona ljudi, uključujući preko milion osoba kojima je dijagnosticirano najmanje jedno mentalno stanje. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da preko milijardu ljudi širom svijeta živi sa nekim oblikom mentalnog poremećaja.

Andrew Grotzinger, docent psihologije i neuroznanosti na Univerzitetu Colorado Boulder, ističe: “Trenutno psihijatrijske poremećaje dijagnosticiramo na osnovu kliničke slike, što često dovodi do toga da se jednoj osobi dijagnosticira više poremećaja. To može otežati liječenje i biti frustrirajuće za pacijente.”

Grupisanje poremećaja na osnovu genetskih karakteristika

Istraživački tim je analizirao 14 psihijatrijskih poremećaja i utvrdio da se većina genetskih razlika između osoba sa i bez ovih stanja može objasniti sa samo pet širokih genetskih obrazaca. Ovi obrasci su povezani sa 238 genetskih varijanti koje utječu na razvoj i funkcionisanje mozga. Na osnovu ovih zajedničkih genetskih karakteristika, istraživači su grupisali stanja u pet kategorija.

Jedna grupa je obuhvatala poremećaje s kompulzivnim osobinama, kao što su anoreksija nervoza, Touretteov poremećaj i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Druga grupa se fokusirala na internalizirajuća stanja poput depresije, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja. Treća grupa je obuhvatala poremećaje upotrebe supstanci, dok je četvrta uključivala neurološki razvojni poremećaj poput autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću.

Bipolarni poremećaj i shizofrenija formirali su petu grupu. Studija je pokazala da je oko 70 posto genetskog signala povezanog sa shizofrenijom također povezano s bipolarnim poremećajem.

Grotzinger objašnjava: “Genetski, vidjeli smo da su sličnija nego što su jedinstvena.”

Implikacije za pacijente

Rezultati ove studije, objavljeni u časopisu Nature, dovode u pitanje tradicionalno shvatanje da su stanja mentalnog zdravlja uglavnom odvojene bolesti. Umjesto toga, studija sugerira da su mnoga uzrokovana zajedničkim biološkim procesima. Ipak, istraživači naglašavaju da je još uvijek rano za promjenu načina dijagnosticiranja ovih stanja.

Istraživački tim se nada da će ovi nalazi doprinijeti budućim ažuriranjima Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje, koji koriste stručnjaci za mentalno zdravlje širom svijeta.

Grotzinger dodaje: “Ovaj rad pruža do sada najbolje dokaze da možda postoje stvari kojima trenutno dajemo različita imena, a koje su zapravo vođene istim biološkim procesima.”

“Identificiranjem onoga što je zajedničko ovim poremećajima, nadamo se da možemo smisliti strategije za njihovo liječenje na drugačiji način koji ne zahtijeva četiri odvojene tablete ili četiri odvojene psihoterapijske intervencije”, zaključuje Grotzinger.

Studija je također istakla specifične biološke puteve povezane s različitim grupama stanja. Na primjer, geni koji utječu na ekscitacijske neurone, koji pomažu u prijenosu signala u mozgu, bili su aktivniji kod osoba s bipolarnim poremećajem i shizofrenijom. Kod stanja poput depresije i anksioznosti, genetske varijante povezane s oligodendrocitima bile su češće. Ove specijalizirane ćelije pomažu u održavanju i zaštiti moždanih veza.

Čini se da neki zajednički genetski faktori utječu na razvoj mozga vrlo rano, čak i prije rođenja, dok drugi mogu igrati veću ulogu kasnije u odraslom životu. Ovo bi moglo objasniti zašto se stanja mentalnog zdravlja često preklapaju. Pregled iz 2018. godine otkrio je da više od polovine ljudi kojima je dijagnosticiran jedan psihijatrijski poremećaj kasnije dobije barem još jednu dijagnozu, a oko 41 posto ispunjava kriterije za četiri ili više tokom svog života.

   Tagovi