Foto: AA
Najskuplju struju u EU plaćaju Italijani, najjeftiniju Mađari
Podijeli vijest
Očekuje se da cijene električne energije u Evropi ostanu nestabilne do kraja 2025. godine, pri čemu Italija ima jednu od najviših tarifa među glavnim evropskim ekonomijama. Trend je povezan s izazovima u energetskom sektoru, prelaskom na obnovljive izvore i geopolitičkim uticajem na lance snabdijevanja.
Uprkos naporima da se tržište stabilizuje, cijene se još nisu vratile na nivoe prije pandemije. U Italiji je u septembru 2025. megavat-sat koštao 109,47 eura. Buduće kretanje cijena električne energije usko je vezano uz cijenu prirodnog gasa, ključnog energenta u proizvodnji struje.
Holandski TTF fjučersi, referentna cijena prirodnog gasa u Evropi, u julu 2025. iznosili su 33,62 eura po megavat-satu. Na rast cijena utiču i smanjena proizvodnja u gasnom polju Groningen te veća zavisnost od uvoza, što posebno pogađa zemlje poput Italije.
Iako su cijene visoke, razlike među državama EU su značajne. Najviše tarife u drugoj polovini 2024. godine zabilježene su u Njemačkoj (0,3943 eura po kWh), Danskoj (0,3763), Irskoj (0,3699) i Belgiji (0,3313). Najniže cijene imale su Mađarska (0,1032), Bugarska (0,1217) i Malta (0,1301).
Za njemačka domaćinstva trošak po kWh bio je za 37% viši od prosjeka EU, dok su Mađari, Bugari i Maltežani plaćali manje od polovine prosječne cijene. Prosjek u EU u drugoj polovini 2024. iznosio je 0,2872 eura po kWh.
Cijene su nakon 2021. godine rasle, uz kratki pad u drugoj polovini 2023. U prvoj polovini 2024. zabilježen je rast od 2% u odnosu na prethodnih šest mjeseci, pa je cijena dostigla 0,2889 eura po kWh. U drugoj polovini 2024. prosječna cijena bila je 0,287 eura, što je za 2,2% manje od rekordnog nivoa iz prve polovine 2023. kada je iznosila 0,2937 eura po kWh.
U Njemačkoj je u septembru 2025. megavat-sat struje koštao 75,22 eura. Tržište se još nije vratilo na predpandemijski nivo, a stabilizacija je otežana većom potražnjom za grijanjem, slabijom proizvodnjom energije iz vjetra i smanjenim kapacitetima hidroelektrana.
Iako su cijene u padu u odnosu na rekordne vrijednosti iz 2022, i dalje ostaju više nego prije krize, što pokazuje trajne izazove u evropskom energetskom sektoru i dug proces tranzicije ka obnovljivim izvorima energije.
